| početna | |
U prvih tjedan dana od objavljivanja službenih internet stranica, sa zadovoljstvom moram utvrditi da je projekt nesumnjivo 'stao na svoje noge'.
Prema statističkim podacima koje webalizer na serveru znanost.org-a svakodnevno marljivo priprema, tijekom ovih prvih tjedan dana, stranice su zabilježile nešto više od 250 posjeta. Dvije trećine svih tih posjeta desilo se tijekom samo dva dana - četvrtka i petka. Za vikend je promet prema očekivaju znatno opao, pa s nestrpljenjem očekujem vidjeti što donosi ponedjeljak i novi radni tjedan. Ove su posjete došle sa oko 160 različitih adresa, što daje naslutiti da postoji određen broj 'stalnih' posjetitelja. Prema podacima webalizera, pojedinačna stranica s najviše ponovljenih posjeta je upravo 'SKOMP info'. Mjesta još ima, no do kad će tomu biti tako - ne znam. Stoga požurite s prijavom!
Pretraživač Google izravne ili posredne linkove na stranice SKOMP-a nalazi među prvih deset po nekoliko jednostavnih ključnih riječi: skomp (9. mjesto), skomp info (1. i 9. mjesto), skomp zagreb (1. i 2. mjesto), skomp hr (1. i 3. mjesto), skomp znanost (1.-5. mjesto), skomp skola (1. mjesto).
No svakako najvažniji podatak - a ujedno i jedini istinski pokazatelj učinkovitosti stranica i uspjeha cijelog projekta - jest da su zaprimljene i prve prijave za SKOMP! Iskreno rečeno, očekivao sam da će najviše zainteresiranih biti među (po znanstvenom statusu) mlađim kolegama - asistentima i višim asistentima. No desilo se upravo suprotno! Na moje veliko i svakako ugodno iznenađenje, svo četvoro do sada prijavljenih su 'seniori' - profesori i znanstveni suradnici.
Za kraj ovog prvog nedjeljnog izdanja 'SKOMP info'-a želio bih se srdačno zahvaliti svim dosadašnjim posjetiteljima a osobito vama koji redovito pratite upravo ovu stranicu! Također bih vas sve želio podsjetiti da brbljaonica vapi za vašim komentarima - javnim, anonimnim, šaljivim, ozbiljnim, pohvalnim ili pokudnim - kako god vama drago.
|
duje bonacci |
Sinoć sam, čitajući svoju dnevnu dozu novosti na portalu Index.hr, ostao ugodno iznenađen nesvakidašnje razumnim i znanstveno suvislim člankom o genetički prilagođenoj (GM) hrani.
Kako je to u navedenom članku lijepo izloženo, budući je suvremeni GM samo dotjerana inačica 'klasičnoga', nema nikakvog osobitog razloga za strahovanje da bi raniji na bilo koji način mogao biti pogibeljniji od potonjeg. Naravno, kako se svako znanje može i upotrijebiti ali i zloupotrijebiti - ovisno o ciljevima onoga tko njime raspolaže, pitanje je samo kako osigurati da prvog bude više nego drugog. Pit-bull terijer je lijep (ili radije, tužan...) primjer kako i klasična GM tehnologija može vrlo učinkovito biti zloupotrijebljena. Dotičnu je pasminu čovjek uzgojio običnim križanjem (klasična GM metoda), sa SVJESNOM NAMJEROM da ju učini što krvoločnijom. Nažalost, o kojoj god se tehnologiji radilo, takvih primjera zloupotrebe tehnologije će uvijek biti - ako od nikog drugog, a ono barem od strane profesionalnih 'čuvara mira', tj. vojske.
No, buka o 'zloj' GM tehnologiji ipak nije bez vraga, iako taj vrag vreba iz potpuno drugog grma nego što bi se to dalo naslutiti iz velike većine medijskih napisa o ovoj temi. Najveći 'problem' s GM tehnologijom je političko-etičke, a ne zdravstvene prirode. Naime, sama ta tehnologija je jako skupa. Ona iziskuje jako velika ulaganja kako u tehnološke uređaje, tako i u obrazovanje tehničara koji će biti u stanju tim uređajima upravljati, te u obrazovanje znanstvenika koji će biti u stanju smisliti što i kako uopće tim istim uređajima istraživati. Budući je tome tako, bogati zapadni svijet efektivno ima monopol na GM tehnologiju, jer siromašne države jednostavno financijski nemaju nikakvih izgleda samostalno pokrenuti (i održavati) vlastitu GM industriju. Jedino kako se na kratki rok Treći svijet može 'okoristiti' blagodatima GM tehnologije jest kupovanjem gotovih GM proizvoda od zapadnjaka.
Dugoročno rješenje ovog vrlo stvarnog problema bilo bi moguće kada bi zapadnjaci bili voljni nesebično podijeliti svoje bogatstvo sa siromašnim istokom i jugom. No ja osobno baš nisam pretjerano sklon vjerovati kako - osim, naravno, na deklarativnoj razini - takva volja postoji. Davno su naši stari zaključili da 'na sirotinju i pas piša' - a ja osobno ne vidim da će se to u skoroj budućnosti bitno promijeniti. No, na poslijetku, u tom se pogledu suvremena GM tehnologija ni po čemu ne razlikuje od bilo koje druge suvremene visokotehnološke grane (farmacija, telekomunikacije, ...). Ako smo već prigrlili te ostale tehnologije kao 'prihvatljlivi rizik' bez kojega ne možemo naprijed, nema razloga to ne učiniti i s GM-om. Koliko god si mi to umišljali, istinska moralnost i žrtva za drugog nažalost nikad kroz povijest nije toliko usmjeravala razvoj naše civilizacije koliko ratovi, želja za dominacijom nad drugima i uskogrudni osobni interesi. Ako se to stanje ikad promijeni, svi stvarni i umišljeni problemi s GM - ili bilo kojom drugom budućom tehnologijom - jednostavno će nestati kao da ih nikada nije niti bilo...
|
duje bonacci |
U posljednjem broju znanstveno-popularnog časopisa Nature izašla je zanimljiva priča o primjeru javne promocije znanosti u Brazilu. Na posljednjem izdanju tradicionalnog i planetarno poznatog karnevala u Rio de Janeiru, jedna od 14 karnevaslkih povorki - pod nazivom 'San o stvaranju i stvaranje sna: znanost i umjetnost u eri nemogućeg' - za svoju je temu odabrala znanost. Svoje mjesto u njihovom nastupu našli su neizbježni Albert Einstein, ovca Dolly, androidi i predstava ljudskog života a povorka je na kraju zauzela drugo mjesto, s čak 387.9 bodova od 400 mogućih.
Sama ova priča jest nesumnjivo zanimljiva, no još je zanimljivije tko iza nje stoji. Ovaj izvještaj s karnevala za Nature je napisao Roald Hoffmann, teorijski kemičar s Odsjeka za kemiju i kemijsku biologiju Sveučilišta Cornell. Unatoč tome što je on vrhunski svjetski znanstvenik - dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1981 godine - ne bi vas trebala začuditi činjenica da je i on sam sudjelovao u karnevalu. Naime, suprotno stavovima koje sam imao prilike čuti od nekih uvaženih kolega iz hrvatske znanstvene zajednice, primjer prof. Hoffmanna jasno pokazuje da osobnost vrhunskog znanstvenika ne uključuje nužno socijalni autizam i 'fah-idiotizam' - koji se u paketu prečesto (i pogrešno) miješaju s pojmom 'predanosti znanstvenom radu'. Nažalost, ovakvo poimanje stereotipa profesionalnih znanstvenika je prilično rašireno i to čak više među samim znanstvenicima nego u neznanstvenoj javnosti (i ne samo u Lijepoj Našoj). Dok je god tomu tako, od rada u znanosti neće biti ni previše časti ni previše para...
Više primjera stručno-popularizatorkih djelatnosti prof. Hoffmann-a možete naći na stranicama e-časopisa American scientist online. Tamo je pohranjen čitav niz kolumni koje je on napisao za dotični medij. Još jedan osvrt na znanost na ovogodišnjem karnevalu možete naći ovdje.
|
duje bonacci |
Jučer je u kasnim večernjim satima na adrese svih akademskih i istraživačkih ustanova u Hrvatskoj razaslana službena obavijest o SKOMP-u.
Do adresa smo došli putem odjeljaka Obrazovanje i Znanost i istraživanje stranica http://www.hr/. Ispričavamo se svima koji obavijest nisu primili - razlog je ili taj što preko navedenih stranica nismo mogli naći njihovu adresu, ili što je adresa koju smo našli neispravna.
Na poslijetku, molimo sve posjetitelje SKOMP infoa da nam putem svojih osobnih poznanstava pomognu proširiti glas o SKOMP-u. Ako želite izvjesiti službenu obavijest i mali poster SKOMP-a na vašoj ustanovi, oboje ih možete skinuti odavde kao MS word dokument (veličine 63 KB).
Unaprijed zavhaljujemo!
|
duje bonacci |
Jučer je na stranicama Britanskog društva za promicanje znanosti objavljen program ovogodišnjeg izdanja Konferencije posrednika znanosti.
Ova je konferencija tradicionalno najveće okupljanje britanskih posrednika znanosti organiziraju dvije od najvažnijih britanskih ustanova za promicanje znanosti, The BA i Royal Society. Organizatori očekuju okupljanje ključnih ljudi iz područja politike i državne uprave, istraživačke i akademske znanstvene zajednice, obrazovanja, industrije i biznisa, medija i svih ostalih odjeljaka društva zaiteresiranih za i uključenih u aktivnosti posredništva znanosti.
Uz ovu konferenciju, svakako je vrijedno najaviti 'Ljetnu izložbu znanosti', koju već četvrtu godinu za redom organizira Royal Society. Kako je to izgledalo proteklih godina možete vidjeti preko ovog linka, a više potankosti o ovogodišnjem zbivanju će biti objavljeno na proljeće - pratite kalendar događanja Kraljevskog društva, i na vrijeme ćete saznati sve pojedinosti.
Društvo znanost.org će na oba ova događaja imati barem jednog svog predstavnika.
|
duje bonacci |
Najnoviji broj britanskog stručno-popularnog časopisa za fiziku, Physics world, donosi zanimljiv osvrt na naizgled nepremostiv problem s kojim se danas suočavaju profesionalni znanstvenici. Dvojba o kojoj je riječ jest: biti slavan znanstvenik ili biti bogat znanstvenik.
Ukratko, u čemu je zapravo problem? 'Slavu' unutar struke znanstvenici postižu objavljivanjem rezultata svoga rada u stručnim časopisima. Tim činom znanje sadržano u dotičnom radu postaje javno dobro, i kao takvo je ponuđeno na upotrebu svakom - pa i onima koji ga žele unovčiti. S druge strane, zarađivanje velikog novca na račun znanja temelji se na raspolaganju otkrićima za koje konkurentske firme ne znaju. Stoga, ako želite pristojno unovčiti svoja otkrića, zadnja stvar koju želite jest nesebično ih podijeliti sa cijelim svijetom!
I kako se sada obogatiti od znanosti?! Prema riječima autora ranije navedenog članka, rješenje ipak postoji i sastoji se u patentiranju svojih znanstvenih otkrića prije njihovog objavljivanja. Time znanstvenik stječe zasluženi profesionalni ugled, jer je njegovo znanje nakon objavljivanja ponovno dostupno cijelom svijetu, ali istovremeno stječe i pravo pristojno naplatiti svoj rad - ako taj rad dovede do komercijalnih primjena.
Temeljni problem postupka patentiranja jest taj što je iznimno skup i dugotrajan. Znanstvenici pak, zbog vlastitog napredovanja u struci, moraju radove objavljivati mnogo češće nego što bi to mogli kada bi svaki rad željeli patentirati. Uz to, sve i da imaju vremena, većina nema početni kapital za uloiti ga u patent za svaki pojedini objavljeni rad. Uostalom, to ne bi bilo niti razumno jer velika većina radova ipak neće donijeti komercijalni uspjeh.
Opisanu je situaciju moguće razriješiti na dva načina. Prvi jest ne patentirati baš svaki rad, već samo one za koje autor vjeruje da bi mogli iznjedriti komercijalne primjene. Ovaj pristup zahtjeva od znanstvenika malo poduzetničkog duha, jer mora biti u stanju prepoznati što će se moći 'prodati' a što ne. Drugo rješenje jest da se svjetska zajednica profesionalnih zanstvenika izbori za uspostavljanje međunarodnog pravnog mehanizma kojim bi svaki objavljeni znanstveni rad automatski bio priznat kao svojevrstan patent njegovim autorima.
Kako će ovo na kraju biti razriješeno, teško je reći. No sigurno je da će u skoro vrijeme morati biti razriješeno, jer suvremena civilizacija sve više ovisi o znanosti i tehnologiji koja iz nje proizlazi. Kao takva jednostavno neće moći opstati ne bude li imala priličan broj vrijednih, sitih i zadovoljnih znanstvenika da se tim djelatnostima bave.
|
duje bonacci |
Najnovija galama oko nedeklariranih GM proizvoda na policama hrvatskih dućana nagnala me napisati kratki komentar na cijelu temu.
Naime, sklon sam tvrditi kako je 'problem' GM hrane zapravo izrastao iz sprege zadivljujuće (ili zastrašujuće - kako kome drago) moći suvremene tehnologije, nastojanja niza businessa u suvremenoj globalnoj ekonomiji da povećaju svoje profite i razumnog opreza profesionalnih znanstvenika koji se bave GM tehnologijom da u jure bezglavo i bez provjere naprijed sa svojim istraživanjima. Problem je izašao izvan razumnih granica onoga časa kada je spomenuti oprez - a osobito pod utjecajem niza senzacionalistički nastrojenih napisa i priloga u javnim medijima - prerastao u slijepu paranoju uglavnom jako slabo upućenog tržišta.
Da pojasnim: metode genetičkog inžinjeringa stare su par stotina godina. Križanje pasmina domaćih životinja ili biljnih vrsta a s ciljem stvoranja novih pasmina ili vrsta s 'boljim' svojstvima nije ništa drugo doli pravi-zdravi genetski inženjering. Stvoreni hibridi su doslovno Genetički Modificirani! Jedino što je novo jest da je tehnološki postupak stvaranja novih hibrida postao znatno učinkovitiji. Ranije ste gotovo nasumce križali i križali dok ne biste slučajno dobili sortu koja vam više odgovara. Danas je zahvaljujući tehnologiji taj postupak znatno ubrzan tako da traženu sortu možete dobiti 'iz prve', ciljanom promijenom DNA sekvence polazne sorte.
Cijela ova priča o bauku GM hrane je za Hrvatsku relativna novost. Ipak, za zapadnije države to je već lanjski snijeg. Tako se, primjerice, u Velikoj Britaniji bura oko iste ove teme digla još prije nekoliko godina. Danas su kod 'otočana' stvari već dobro zakonski regulirane, na opće zadovoljstvo. Kako još ne postoje nikakvi dokazi da je netko umro od jedenja hrane GM podrijetla, GM proizvodi nisu 'izopćena' s tržišta, jedino na svakom proizvodu u kojem se nalazi više od 1% GM sastojaka mora biti jasno istaknuto 'Sadrži GM sastojke'. Pa ako vi smatrate da će vam nakon konzumacije 'šalše od poma' spravljene od GM rajčica narasti još pokoja glava ili noga - jednostavno ju nećete kupiti.
Moram na kraju napomenuti da problem s GM tehnologijom ipak uistinu postoji, no on je političko-etičke a ne zdravstvene naravi. No, više o tome nekom drugom prilikom.
|
duje bonacci |
Među hrvatskim znanstvenicima počesto se može čuti jadikovka kako su plaće male, kako javnost ne cijeni znanstvenu struku i kako je za mlade znanstvenike posao jako nesiguran - ako ga uopće i mogu dobiti. Zbog tog stanja duha u hrvatskoj znanstvenoj zajednici (a i niza drugih razloga) mnogo mladih znanstvenika odlazi u inozemstvo 'gdje je situacija bitno bolja'. No je li to uistinu tako?
Zanimljiv protuprimjer ovoj tvrdnji našli smo na britanskom portalu news.telegraph.co.uk. Dr. Karl Gensberg, molekularni biolog sa sveučilišta u Birminghamu (Velika Britanija), čija bi istraživanja mogla pomoći pacijentima koji boluju od artritisa i raka, zamijenit će svoje akademsko zanimanje zanatom ugrađivača plinskih bojlera. Razlog ovog naizgled radikalnog preokreta u karijeri je vrlo jednostavan - akademski posao kojim se sada bavi bitno je slabije plaćen, a uz to nije stalan, već samo 'na određeno'.
Slučaj dr. Gensberga ni po čemu nije jedinstven - u svijetu se tek rijetki znanstvenici mogu pohvaliti uistinu dubokim džepom i stalnim radnim mjestom. U tom je svjetlu iznimno zanimljiv paradoks da većina proizvoda na suvremenom globalnom tržištu ne bi niti postojala da nije znanosti i znanstvenika koji se njome bave. Očito je da vrijednosti koje znanstvenici stvaraju naplaćuje netko drugi, pozicioniran negdje više u trgovačkom lancu.
Ono što se iz svega ovoga može zaključiti jest da u cijelom svijetu znanost kao djelatnost ima katastrofalan marketing i jednostavno nije (još) sposobna pravedno naplatiti svoj rad. Svakako prvi korak prema razrješavanju ovog problema jest izlazak znanstvenika u javnost, ali ne kao sindikalinh štrajkača koji traže veću plaću od države, već kao javnih 'zvijezda' zanata (doslovno) prodaje pameti kojima se javnost divi zbog sjajnog posla koji rade.
Opširniju priču o dr. Karlu Gensbergu i razlozima za njegovo napuštanje znanosti možete pročitati ovdje.
|
duje bonacci |
Nešto malo više od mjesec i pol dana prije početka SKOMP-a ('Škole medijskog praćenja i vođenja tiskovne službe znanstvenih zbivanja') otvorene su službene internet stranice ovog zbivanja.
Na tim stranicama možete naći sve informacije o programu, organizatorima i predavačima, te se preko njih možete i prijaviti za sudjelovanje u SKOMP-u.
Nadamo se kako će ova - već treća ovogodišnja - 'lastavica' Društva znanost.org kao i njezina tek nešto malo starija braća - projekti 'Connect' i 'Nebo na poklon' - naići na dobar odziv u hrvatskoj javnosti.
|
duje bonacci |
| početna | |