| početna | |
Dva tjedna nakon službenog otvaranja ovih web stranica sa zadovoljstvon mogu zaključiti kako su iste uspješno prihvatile svoju ulogu. Nakon ovog tjedna, broj se prijavljenih polaznika popeo na 8, što je polovica od maksimalnog broja kojega škola može primiti. Ovim je održavanje radionice osigurano, no kako rok za prijave istječe tek za tri tjedna, vjerujem kako ova brojka neće biti i konačna.
Tri četvrtine dosada prijavljenih polaznika (tj. njih šestero) dolaze iz Zagreba, dok su preostala četvrtina (dvojica) Splićani. Osobito mi je drago što medu prijavljenima ima svih 'znanstvenih generacija', od asistenata do redovitih profesora i znanstvenih savjetnika. Ova će raznolikost nesumnjivo doprinijeti kako uspjehu samog SKOMP-a, tako i razvoju profesionalnog posredništva znanosti u Lijepoj Našoj. Tijekom slijedećeg tjedna trebao bi do kraja biti riješeno i pitanje smještaja polaznika koji dolaze van Zagreba, pa se nadam da će to privući još pokojeg polaznika iz regionalnih centara.
Za kraj ovog, drugog po redu, nedjeljnog izdanja SKOMP infoa želio bih se najsrdačnije zahvaliti kolegicama iz knjižnice Instituta 'Ruder Bošković' za njihovu pomoć u obaviještavanju akademske i istraživacke zajednice u Hrvatskoj putem njihove mreže meduknjižnickih kontakata.
|
duje bonacci |
Naše razumijevanje i doživaljavanje svemira u kojem živimo u poptunosti je oblikovano našim 'korisnički sučeljima' prema tom svemiru - našim osjetilima. Isključivo posredstvom tih osjetila mi dolazimo do podataka o 'fizičkom' svijetu oko nas - podataka na temelju kojih gradimo svoj 'unutrašnji' mentalni doživaljaj tog svijeta. Sa stanovišta 'informacijske protočnosti', vid je svakako najmoćnije osjetilo kojim raspolažemo, daleko moćnije od npr. sluha ili dodira. Zapravo je vid toliko utjecajan na naše poimanje svijeta da smo često baš na temelju njega (kad 'vidimo svojim očima') spremni bezuvjetno i konačno prihvatiti 'stvarnost' neke pojave.
Nasuprot relativnoj jednostavnosti i brzini izrade tekstualnog zapisa, izrada slikovne poruke zahtjeva znatno više vremena i truda. Zbog toga je tiskana riječ stoljećima je bila gotovo i jedini siguran i trajan oblik pohrane znanja. Slikovni podaci se u knjigama pojavljuju redovito daleko rjeđe nego oni tekstualni. Animirane slike - koje su najmlađi i informacijski najbogatiji medij - se pak uopće niti ne mogu uklopiti u tiskani dokument.
Računalo, koje je u stanju baratati sa svim vrstama multimedijkih zapisa (tekst, zvuk, slika, animacija), otvara do sada neslućene mogućnosti za olakšavanje i obogaćivanje pristupa u pohrani i prenošenju znanja. Računalo priključeno na Internet te mogućnosti još višestruko umnožava. Čitav niz internet stranica posvećenih raznovrsnim vizalizacijama i animacijama ([nanotehnologija], {umjetnost 1], [umjetnost 2], [znanost - razno], [kemija], [arhitektura], [astronomija]) lijepo dočaravaju kako vizualni zapis podatka briše granice između njegove 'umjetničke' i 'znanstvene' vrijednosti. Naravno, ovo je samo vrlo šturi pregled meterijala koji se o ovoj temi može naći na webu, a kao dobru 'početnu stranicu' za daljnje istraživanje mogu vam predložiti stranicu linkova Kalifornijskog sveučilišta u Santa Cruzu.
|
duje bonacci |
Ispričavam se cijenjenom čitateljstvu SKOMP infoa što današnje izdanje nažalost neće donijeti nikakvih bitnih zanimljivosti iz svijeta znanosti. Naime, vrijeme koje mi je inače na raspolaganju za pisanje dnevnog priloga za SKOMP info danas sam uložio u 'facelifting' ove stranice.
Ovo je bilo nužno napraviti stoga što je, nakon više od deset dana neprekidnog dodavanja materijala, datoteka u kojemu se nalazi SKOMP info toliko narasla da ju moj HTML editor više nije mogao učitati... Sve to me je ponukalo na preosmišljavanje navigacijske građe stranica, što je, evo, na moje (a nadam se i vaše) zadovoljstvo napokon i učinjeno. Na početnoj stranici se sada samo nalaze linkovi na tekstove, a sami tekstovi su pospremljeni u zasebnim datotekama, razdijeljenim po tjednima izlaženja SKOMP infoa.
Na poslijetku mi ostaje za sutrašnje izdanje SKOMP infoa najaviti temu 'vizualizacije i animacije u znanosti i tehnologiji'. Uz moj skromni komentar na tu temu, imati ćete priliku pregledati niz zanimljivih linkova sa mnoštvom privlačnih i vrijednih animacija i viualizacija iz raznih područja znanosti i tehnologije. Do skorog čitanja!
|
duje bonacci |
Kako javlja Physics web, prekjučer je preko 2000 francuskih znanstvenika zaposlenih u državnim znanstveno-istraživačkim ustanovama - a u znak protesta protiv znanstvene politike francuske vlade - demonstrativno dalo otkaz na svoje administrativne dužnosti. Jedan od glavnih razloga za velike sadašnje poteškoće francuske znanosti oni vide u dvogodišnjem rezanju sredstava za zapošljavanje novih znanstvenika. Posljedica ovog 'stezanja kaiša', kažu oni, dovela je do gubitka čak 550 stalnih radnih mjesta namijenjenih mladim znanstvenicima.
Prisjetimo se kako je sve do nedavno Hrvatska imala sličan problem: sada već bivši ministar Flego na gotovo dvije godine potpuno je bio zapečatio sve puteve ulaska novih mladih znanstvenika u sustav. Dakako, bivša je vlada ipak potkraj svog mandata one koji već jesu u sustavu malo 'osokolila' pokrenuvši akciju njihovog sustavnog zapošljavanja na neodređeno. Ipak, situacija sa primanjem novih novaka nije se bitno promjenila - još uvijek ih se prima 'na kapaljku'. No, ako se ova situacija ne promjeni i ako se ovaj čep nastao na samom dnu 'znanstvene bačve' u skoro vrijeme ne otvori, pitanje je hoće li kroz koju godinu uopće biti kandidata za ta radna mjesta. Sa stanovišta države, ovo je zapravo vrlo zgodno rješenje kako zaobići problem ulaganja u znanost: država je 'spremna' dati nova stalna radna mjesta za znanost, ali, eto, što ona tu može kad nema onih koji bi se na tim mjestima mogli zaposliti!
Unatoč upravo navedenom, ja se donekle i slažem s bilo kojom hrvatskom vladom koja odbija šakom i kapom primati nove novake. Radi se o tome da je prilikom zadnjeg kruga prijavljivanja znanstveno-istraživačkih projekata provedenog prije nekih dvije godine, gotovo 90% prijavljenih projekata odobreno. Za usporedbu, u većini zemalja zapadne Europe na ovakvim natječajima prolazi manje od 40% prijavljenih projkata. Ako se desi da ih prođe više, istog časa počinju zvoniti sva zvona za uzbunu jer se počinje sumnjati u regularnost i nepristranost postupka ocjenjivanja. Budući da je teško vjerovati kako su 90% hrvatskih znanstvenika geniji, nameće se zaključak da je u Hrvatskoj za dobivanja državne potpore za bilo kakvo 'znanstveno' istraživanje više-manje dovoljno tek napisati zahtjev i uputiti ga ministarstvu - i pri tome, naravno, biti Dr.Sc. stalno zaposlen na nekoj od hrvaskih znanstvenih ustanova.
Teško je očekivati da će i država i ozbiljni znanstveni sustav u njoj imati ikakve dugoročne koristi od većine novaka zaposlenih na ovakvim projektima, finaciranim više iz socijalnih nego uistinu znanstvenih razloga. Takvi će novaci provesti četiri ili više godina svog života brljajući po papirima i laboratorijima uglavnom bez ikakvog nadzora svojih 'mentora'. Ako imaju više sreće, magistrirat će i doktorirat s radom kojega čak niti njihovi mentori neće ozbiljno pročitati, osim da bi ispravili pravopisne i stilske greške. Nakon toga, vidjevši kako stvari funkcioniraju, ovi će novopečeni doktori znanosti dobiti svoje 'reformsko' mjesto pod suncem te po svoj prilici postati isti kao i njihovi bivši 'voditelji', čime će hrvatska znanost dobiti još jednu generaciju profesionalnih znanstvenih nesposobnjakovića i lijenčina. Ako pak isti ti novaci budu imali manje sreće, u tih nekoliko godina neće napraviti apsolutno ništa, te će po isteku svog novačkog ugovora otići u privredu, što su mogli napraviti i ranije a bez da su izgubili par vrijednih godina svog života na 'znanost'.
Sve u svemu, sustav koji dozvoljava takvo rasipanje ljudskih i materijalnih resursa bi bilo bolje što prije potpuno demolirati, kako radi štednje u državi tako i radi istinskog podizanja kvalitete hrvatske znanosti. Budući da se država zakonski ne smije uplitati u slobode znanstvenika i petljati sa usmjeravanjem 'znanstvenog rada', jedino rješenje ove situacije jest ne puštati nove ljude u sustav znanosti sve dok isti - ovakav kakav sad jest - potpuno ne izumre, te ga tek onda od temelja ponovno izgraditi. No ovakvo radikalno rješenje bi naravno bilo pogubno a i, ruku na srce, sumnjam da bilo koja vlada - hrvatska, francuska ili bilo koja druga - razmišlja na tako dugi rok... Da me ne biste krivo razumjeli - smatram da u Hrvatskoj postoji niz jako dobrih projekata i vrlo profesionalnih istraživača i mentora, no za dobrobit hrvatske znanosti - a i cijelog hrvatskog društva - krajnje je vrijeme da se onima koji to nisu napokon jasno kaže 'car je gol!'.
|
duje bonacci |
Filmska industrija, danas dobro poznata po ogromnim profitima, razvila se iz malog privatnog hobi-eksperimenta braće Lumiere provedenog prije nešto više od jednog stoljeća. Taj se novi medij tijekom proteklog stoljeća nametnuo tradicionalnom i mnogo starijem tisku kao sasvim ravnopravan konkurent. U posljednjih se četrdesetak godina povijest ponavlja: novi revolucionarni medij se sada odaziva na ime 'video igra' a što se profita tiče, industrija video igara u posljednjih je nekoliko godina prvo sustigla, a potom i pregazila filmsku industriju. Što se tiče drugog danas vodećeg vizualnog medija - televizije - video igre su na dobrom putu da ga nepovratno pošalju u ladice povijesti.
No izrada video igara je sama po složenosti davno prestala biti 'dječja igra'. Ekipe koje rade na velikim projektima razvoja novih video igara sve više nalikuju ogromnim ekipama fizičara koji rade na eksperimentima u CERN-u. Također, što se računala tiče, od svog komercijalnog softvera 'široke potrošnje' danas dostupnog tržištu, sa stanovišta hardverske podrške računalne igre su daleko najzahtjevnije. Napisati dokument u MS Wordu, napraviti veliku tablicu za računanje u MS Excelu ili čak izvrijedniti ogroman račun za rješavanje komplicirane diferenicijalne jednadžbe u Mathematici su poslovi koje većina današnjih konfiguracija pentiuma smatra 'sitnim poslićem'. Čak i na postarijim računalima sve ćete ove poslove uglavnom uspješno obaviti - na novijim računalima nešto brže, na starijim nešto sporije. Nasuprot tome, igre kao što je Quake arena na samo par godine staru mašinu nećete uspjeti niti instalirati, a kamoli pokrenuti.
Količina vremena, sustavnog truda i intenzivnog razmišljanja koje su klinci svih generacija (a i ne samo klinci) spremni potrošiti na igranje video igara neusporedivo nadmašuje bilo kakve školske (ili druge 'obrazovne') aktivnosti. Svatko tko se ikada 'navukao' na neku od video igara, zna dobro u čemu je stvar - napetost, uzbuđenje, neizvjesnost i želja za 'pobjedom' intenzivni su do te mjere da vas jednostavno potpuno 'isključe' iz vanjskog svijeta i potpuno usredotoče sva vaša čula na zbivanja na zaslonu. Naravno, imajući ovo u vidu, bilo je samo pitanje vremena kada će se na video igre početi gledati kao na potencijalno moćno obrazovno oruđe. Danas u svijetu postoji već niz projekata koji istražuju načine uvođenja video-igara u samo srce obrazovnog procesa [link] [link] [link] [link] [link]. Vjerujem da će se i Hrvatska na vrijeme priključiti ovom trendu.
|
duje bonacci |
Od danas su za javnost otvorene stranice virtualnog rječnika i atlasa nano-znanosti i nano-tehnologije. Uz objašnjenje niza pojmova iz nano-tehnologije i nano-znanosti, one vam omogućavaju 'zaviriti' u nano-svijet putem interaktivnih trodimenzionalnih modela različitih nano-struktura.
Ovaj je atlas plod projekta primjene informacijske tehnologije pod nazivom 'Računarski generirane vizualizacije nanometarskih strukutra u fizici i kemiji: susret znanosti tehnologije i umjetnosti u 3D prostoru'. Projekt je pokrenut prošle godine uz financiranijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, a njegovi su autori trojica mladih hrvatskih znanstvenika: dr. Antonio Šiber (voditelj projekta, Institut za fiziku, Zagreb, Hrvatska), Marko T. Cvitaš (Kemijski odsjek Sveučilišta u Durhamu, Durham, Velika Britanija) i dr. Hrvoje Buljan (Institut Technion, Haiffa, Izrael).
|
duje bonacci |
Znanje je u svojoj suštini sposobnost sustavnog baratanja informacijama, njihove preobrazbe, nadopunjavanja i prilagođavanja novim situacijama. Kao takvo, znanje nije 'materijalna' tvorevina. No, razvoj znanja se ne može zbiti u informacijskom vakuumu - doprinos razvoju znanja od strane pojedinca bitno ovisi o tome kakav pristup taj pojedinac ima postojećem znanju.
Upravo je ova činjenica bila jednim od uzročnika 'odljeva mozgova' tijekom proteklih stoljeća. Znanje svake pojedine struke je još donedavno doslovno bilo fizički koncentrirano u malom broju velikih centara u svijetu - centara s dobro opremljenim knjižnicama i grupama stručnjaka. Ako ste željeli bitno sudjelovoti u razvoju znanja u toj struci, jedina mogućnost vam je bila fizički se preseliti u neko od tih velikih središta. Budući da je putovanje bilo fizički naporno i dugotrajno, razmjena informacija poštanskim putem spora a telefoniranje iznimno skupo, talent mladog čovjeka koji je iz male sredine otišao 'za znanjem', bio je za njegovu izvornu sredinu u velikoj većini slučajeva nepovratno izgubljen.
Razvoj Interneta je potpuno promijenio ovu situaciju. Informacija je lako i spremno odbacila svoju 'fizičku' papirnatu ljusku, 'odjenula' se u električne impulse te se preselila u hiperprostor planetarnih razmjera. Za doći do inforamcije gotovo o bilo čemu, danas je dovoljno upisati ključnu riječ u neki od pretraživača i kroz nekoliko sekundi ona će se naći na zaslonu vašeg računala. Također, za besplatno i u realnom vremenu doći do bilo kojeg stručnjaka u svijetu, trebate samo poslati elektronsko pismo, popularni e-mail. Na poslijetku, ako pri ruci imate računalo priključeno na Internet s instaliranim skypeom, možete u svako doba besplatno porazgovarati s prijateljima ili kolegama gotovo bilo gdje na kugli zemaljskoj. Jedna od vjerojatno najboljih strana globalizacije je svakako ta da je znanje postalo planetarno dostupno.
Ovaj fenomen je brzo uočen pa se u posljednjih nekoliko godina sve češće čuju priče o 'priljevu mozgova' (eng. 'brain gain')[link] [link]. Suvremena telekomunikacijska tehnologija omogućila je nastajanje geografski potpuno raspršenih a istovremeno informacijski čvrsto povezanih Internet zajednica. Članak iz jednog od posljednjih brojeva izdanja magazina Newsweek navodi kako je za 'gospodarska čuda' koja su se u posljednjih desetak godina desila u Kini i Indiji odgovorno upravo postojanje mnogobrojnih 'virtualnih' zajednica koje povezuju dijasporu ovih država s matičnim zajednicama. Velika europska konferencija o 'doljevu mozgova' koja će se u jesen ove godine održati u Haagu svakako je službeno priznanje iznimne vrijednosti ovog fenomena na najvišoj europskoj razini.
Na poslijetku spomenimo i nekoliko hrvatskih 'konja za trku' u ovom polju. Projekti connect i astro connect Društva znanost.org, Hrvatska mreža studenata i mladih stručnjaka i niz ogranaka AMAC-a (Društva bivših studenata i prijatelja hrvatskih sveučilišta) su samo neki od aduta koji bi mogli svijetom razasutu hrvatsku pamet - ako ne fizički a ono barem virtualno - vratiti u domovinu.
(Više o povijesti i budućnosti Interneta iz usta njegovog stvoritelja, Tim Berners-Leeja možete saznati iz njegovog predavanja pred Kraljevskim Društvom u Londonu.)
|
duje bonacci |
Baš kao što je to slučaj s GM tehnologijom, mogućnosti koje nam pruža nano-tehnologija su gotovo na rubu znanstvene fantastike (više potankosti o trenutnom 'stanju struke' možete naći na stranicama nanotechweb.org-a). No baš kao što se to zbilo s GM-om, sada i nanotehnologija počinje puniti novinske stupce katastrofičnim naslovima i kataklizmičnim scenarijima.
U Velikoj se Britaniji javna rasprava o potenijalnim opasnostima korištenja nano-tehnologije zahuktala kada je britanski prijestolonasljednik, princ Charles, za jedan od tabloida izjavio kako bi nas, ne budemo li oprezni (po pitanju primjena nano-tehnologije), sve mogla progutati 'siva ljiga (grey goo)'. No, iako (i upravo stoga što) princ Charles nije stručnjak za nano-tehnologiju, njegove su izjave jasno odrazile zabrinutost širokog sloja britanske javnosti. Široka javnost, naravno, općenito nije uopće mjerodavno i stručno upućena u znanstvenu pozadinu područja nano-znanosti. No, ako se to područje počinje kroz tehnološke primjene pretakati u njihov svakodnevni život, ta ista javnost ima sasvim legitimno pravo preispitivati, kritizirati pa čak se i otvoreno suprotstaviti tehnološko-komercijalni razvoju dotičnog područja.
Slčno kao i s GM-om, problem s nano-tehnologijom je nastao prvenstveno radi toga što je industrija, uvidjevši fantastične mogućnosti razvoja novih proizvoda (i s njima vezane ogromne zarade) počela upotrebljavati dotičnu tehnologiju prije nego je javnosti bilo ponuđeno dovoljno podataka o toj novoj tehnološkoj grani te prije nego je po tom pitanju postavljena ikakva zakonska regulativa. Na Charlesove izjave o sivoj ljigi, industrija je ponovila pogrešku koju je par godina prije već učinila s GM-om: počela se histerično braniti proglašavajući Charlesova upozorenja paranojom a zabrinutu javnost luđacima i neznalicama. Takav je stav samo dolio još ulja na vatru, i sada se u pitanje dovodi ne samo nastavak industrijske primjene nano-znanosti, već se priča i o ograničavanju temelnjih i akademskih istraživanja u tom području.
Ovo je jasno upozorenje akademskim nano-znanstvenicima. Problem javnog imagea nano-tehnologije kao tržišne i industrijske primjene nano-znanosti nije samo problem industrijskih znanstvenika i industrijskog marketinga. Tehnologija je sučelje između temeljne znanosti i širokog društva. Štoviše, u neznanstvenoj se javnosti (temeljna) znanost i tehnologija (kao primjena spoznaja otkrivenih metodama temeljne znanosti) vrlo često poistovjećuju. Zbog toga uglavnom sve što javnost ima (legitimno) protiv nekih tehnoloških primjena, automatski se (bez razloga i nelegitimno) preslikava i na temeljna istraživanja.
Industrija je, naravno, davno otkrila važnost marketinga, pa taj marketing često koristi baš ovu situaciju kako bi industrijske 'packe' sakrio iza autoriteta 'znanstvenih istina'. Međutim, dok potonje - kao plod temeljnih istraživanja zakonitosti prirode - same po sebi nemaju nikakvu društveno-etičku težinu, industrija pri razvoju tehnoloških primjena tih 'sterilnih istina' svakako mora uzeti obzir i javno mišljenje te svoje djelatnosti i proizvode prilagoditi moralnim okvirima koje joj postavlja široka (i velikom većinom neznanstvena) javnost. Upravo radi ovoga i radi svoje vlastite sigurnosti, akademska znanost treba pod hitno naučiti štogod o marketingu i početi ga primjenjivati na promicanju vlastitih djelatnosti koje često nemaju nikakve veze s razvojem tehnologije.
|
duje bonacci |
| početna | |