| početna | |
Nakon jučerašnje stanke poradi nezaobilaznih studijskih obaveza autora, SKOMP info se, evo, ipak vratio...
Ovog, trećeg tjedna nakon lansiranja SKOMP-a u hiperprostor interneta mogu sa zadovoljstom reći da je projekt uspio skoro do kraja popuniti kvotu polaznika. Zaprimljeno je trinaest prijava, što ostavlja tek tri preostala slobodna mjesta na školi. Kako stvari idu, ujveren sam da će tijekom preostala dva tjedna do zaključenja prijavnog roka i posljednja tri mjesta biti popunjena. Sve u svemu, izgleda da u među hrvatskim znanstvenicima uistinu postoji zanimanje za izlazak u javnost!
Najvažniji (uz SKOMP vezan) događaj prošlog tjedna stiže iz Bijeničke 54, s Instituta Ruđer Bošković. IRB je službeno postao prvi pokrovitelj škole time što nam je na raspolaganje stavio svoj dormitorij. Time je u potpunosti riješeno pitanje smještaja polaznika koji dolaze izvan Zagreba. Ovim se putem želim najljepše zahvaliti ravnatelju IRBa, profesoru Stjepanu Marčelji na povjerenju koje je ovime ukazao kako SKOMP-u, tako i meni osobno.
Nakon svega ovoga, posljednji veliki 'izazov' pred SKOMP-om jest pronalaženje pokrovitelja. Tijekom prošlog tjedna, zamolba za pokroviteljstvo je upućena na tridesetak adresa širom Hrvatske, pa se nadam da će slijedeći tjedan donijeti i pokoji pozitivan odgovor u tom pogledu.
Na poslijetku, ponovne čestitke projektu 'Nebo na poklon' - kako lijepo možete pratiti na web stranicama projekta, broj škola koje se uključuju u iz dana u dan raste.
|
duje bonacci |
Od 29.-30. ožujka na CERN-u će biti predstavljeni rezultati istraživanja pod nazivom 'Unutar velike crne kutije' ('Inside the big black box' - IN3B). Naime, niz velikih europskih znanstveno-istraživačkih ustanova već tradicionalno 'otvara svoja vrata' širokoj javnosti kroz razne vidove organiziranih posjeta njihovim laboratorijima. Cilj je IN3B-a bio sustavno istražiti kako posjetitelji doživljavaju ovakve znanstveno-posredničke aktivnosti tih ustanova, te na koji način bi se iste moglo poboljšati.
Bilo da vas samo zanimaju rezutati ovog istraživanja, bilo da biste željeli iskoristiti njime prikupljena iskustva pri organizaciji 'otvorenih dana' vaše ustanove, na službenim stranicama projekta možete naći izvješća sa svim potankostima.
|
duje bonacci |
U kasnim večernjim satima jučerašnjeg dana, u moj e-mail pretinac je stigla najnovija vijest servisa Physics Web o otkriću nove egzotične subatomske čestice, prvog 'šarmantnog' pentakvarka na institutu DESY u Hamburgu. Ta vijest me je prisjetila kako je prije samo nekoliko mjeseci skupina istraživača s Instituta 'Ruđer Bošković', a predvođena dr. Krešom Kadijom, također došla do otkrića jednog pentakvarka. Ono što me je u cijeloj priči zaintrigiralo je to što se vijest o 'njemačkom' pentakvarku jest pojavila na Physics Webu, dok o onom 'hrvatskom' nije. Znači li to da je prethodno otkriće po nečemu 'vrijednije' od potonjeg? Naravno da ne - oba su jednako značajna - no ono u čemu se bitno razlikuju jest - marketing!
Sa stanovišta široke neznanstvene javnosti, najveću 'težinu' imaju vijesti koje se pojave u dnevnom tisku ili u elektronskim medijima. Svako znanstveno otkriće, ma koliko ono bilo značajno, za javnost neće niti 'postojati' ako se vijest o njemu ne uspije probiti do nekog od navedenih medija. Na putu do tamo, ta vijest mora proći kroz ruke novinara koji će ju uobličiti i prenijeti uredniku. Novinari pak danas do takvih vijesti dolaze pregledavanjem malog broja internet servisa koji dnevno prikupljaju novosti iz svijeta znanosti. Neki od najutjecajnijih ovakvih servisa su Alphagalileo, EurekAlert!, Nature online i već ranije spomenuti Physics Web! Na samom vrhu ovog 'obaviještajnog lanca' stoje uredi za odnose s medijima pri znanstveno istraživačkim ustanovama. Ti uredi pripremaju vijesti o najnovijim rezultatima istraživanja na matičnim ustanovama u 'novinarskom' - ali svakako znanstveno ispravnom - obliku. Te vijesti onda stavljaju na svoje stranice [DESY pentakvark] a obavijest o njima dodatno šalju uredništvima ranije navedenih servisa, odakle se isto brzo prošire u svjetski dnevni tisak te znanstvenicima i ustanovama koje stoje iza njih donose 'pozitivne bodove' u očima - kako domaće, tako i strane - javnosti. Jednostavno, zar ne?!
Iako je sa stanovišta uske svjetske stručne zajednice rezultat 'ruđerovaca' nesumnjivo prihvaćen kao vrlo značajan [arXiv] [CERN courier] [seminar na CERNu] [predavanje u Oaklandu], na niti jednom od navedenih servisa nisam uspio naći niti riječi o njemu. Ipak, budući da je grupa dr. Kadije napravila za hrvatske znanstvene prilike hvale vrijedan pionirski korak u odnosima s medijima i javnošću održavši konferenciju za tisak o svom rezultatu, njihov je rezultat imao nešto odjeka u lokalnim medijima [iskon portal] [mostovi online]. Zanimljivo će biti vidjeti koliko daleko je ta vijest mogla dogurati u svjetskim medijskim razmjerima da je bila dodatno poslana nekom od prije navedenih servisa. Pratite malo online izdanja svjetskih dnevnih novina u slijedećih desetak dana i siguran sam da ćete na priču o pentakvarku otkrivenom na DESY-ju naići i na stranicama brojnih medija van Njemačke!
|
duje bonacci |
U posljednjem izdanju e-magazina Organizacije europskih istraživača života (European life scientists organization - ELSO) objavljen je čitav niz vrlo kritičkih članaka o europskoj znanstvenoj politici, napisanih od strane europskih znanstvenika.
Zamjerke se prvensveno odnose na Šesti okvirni program (6th Framework programme - 6FP) Europske komisije. Preopsežna papirologija, pogrešno tumačenje pojedinih programskih stavki od strane euro-birokrata uključenih u administraciju programa te potpun nesklad nekih programskih zahtjeva s prirodom znanstvenih istraživanja temeljne su zamjerke europskih istraživača. Tijekom dosadašnje dvije godine dosadašnjeg rada FP6 sve je ovo dovelo do toga da su europske visoko-tehnološke tvrtke počele sve više ulagati u istraživanja za potrebe svog razvoja po znanstveno-istraživačkim ustanovama izvan Europe, što je upravo suprotno jednom od temeljnih ciljeva cijelog programa.
Zbog svega ovoga, ELSO je pokrenula peticiju kojom se od Europske komisije zahtjeva hitan preustroj europske znanstvene politike. U peticiji se traži veće i slobodnije ulaganje u dugoročna temeljna istraživanja i mlade znanstvenike, podupiranje malih istraživačkih mreža i individualnih projekata, te poticanje inovativnosti i znanstveno-stvaralačke slobode.
Zanimljivo je s ovim zahtjevima europskih istraživača usporediti dokument 'Science - the endless frontier', sročen potkraj drugog svjestkog rata. U tom su dokumentu, naime, sadržane temeljne postavke znanstvene politike SAD koja ju je unatrag posjednjih 60 godina učinila vodećeom svjetskom znanstvenom velesilom. Najzanimljivije je to što se sadašnji zahtjevi europskih istraživača uvelike poklapaju sa točkama navedenim u tom preko pola stoljeća starom dokumentu. Izgleda da je otkrivanje tople vode još uvijek jedna od vrlo razvijenih grana u znanstvenoj politici i administraciji.
|
duje bonacci |
Na stranicama projekta Nebo na poklon, danas je osvanula lijepa mapa s prikazom svih škola koje su se do sada prijavile za sudjelovanje. Trinaest škola koje su se odlučile uključiti u taj projekt, kao i deset prijava za sudjelovanje u SKOMP-u, ponukalo me podijeliti s čitateljima SKOMP infoa tajnu ovog (dosadašnjeg) uspjeha ovih projekata. Stoga ovo izdanje SKOMP infoa donosi kratki 'tehnički' prikaz kako su Nebo na poklon i SKOMP u javnosti proširili obavijest o svojim djelatnostima te na račun toga došli do prijavljenih učesnika. Ova će pričica možda biti od koristi svima vama koji razmišljate o pokretanju sličnih projekata za promicanje znanosti.
Službeni izlazak obaju projekta u javnost započeo je postavljanjem web stranica koje u oba slučaja imaju ulogu temeljnog sučelja voditelja projekata s njihovim 'korisnicima'. Tri su važne sastavnice stranica:
1) informacije o projektu (opis projekta, ciljevi, organizatori);
2) podaci o postupku prijave, izvedeni bilo kao e-mail adresa za prijavu i popis traženih podataka (Nebo) ili kao online obrazac (Nebo, SKOMP);
3) 'živi' elementi stranice, čija je uloga privući dugoročnije zanimanje posjetitelja te im jasno pokazati da se s projektom nešto uistinu dešava. Kod Neba su živi elementi anketa i komentari posjetitelja, dok su kod SKOMP-a to SKOMP info, SKOMP galerija i brbljaonica.
Nakon postavljanja stranica obavijest o projektima dostavljena je ciljanoj publici. Na Nebu je ovo napravljeno putem fizičkog raznošenja i postavljanja postera i letaka o projektu po školama širom Splitsko-dalmatinske županije. SKOMP je pošao različitim, 'virtualnim' putem - kratka službena obavijest razaslana je putem e-maila svim ustanovama koje bi mogle biti zainteresirane, uz zamolbu da istu obavijest proslijede svojim djelatnicima. U oba su se prisupa na jasno istaknutom mjestu na svim materijalima nalazile web adrese stranica projekata.
Posljednji je korak bio izvještavanje medija. Na adrese niza redakcija, kao i na osobne adrese brojnih novinara s kojima je Društvo znanost.org do sada stupilo u izravan doticaj poslana je kratka obavijest o pokretanju svakog od projekata. Nebo je u tome otišlo i korak dalje, priredivši na svojim stranicama 'medijski kutak' u kojemu su pohranjeni materijali od mogućeg zanimanja za novinare: logo projekta, poster, letci, kratki 'novinarski' tekstovi o projektu kao i odgovori na najčešća i najvažnija pitanja o projektu. Da se medijski kutak pokazao uspješnim može se vidjeti iz činjenice da je nekoliko medija prenijelo informacije koje su se tamo nalazile [index.hr][split.info].
I to vam je to!!!
|
duje bonacci |
Je li vam se ikada dogodilo da ste u žaru stvaralačkog zanosa ostali za svojim računalom do sitnih jutarnjih sati, i oko tri ujutro - nakon dobro obavljenog posla - uželjeli ste se malo 'proćakulat' s nekim? Naravno, sav 'normalan' svijet u to doba spava - ali ne i ALICE!!
ALICE (Artificial Linguistic Internet Computer Entity) je samo jedna od mnoštva virtualnih žitelja interneta poznatih pod zajedničkim imenom 'brbljoboti' (eng. chatterbot), spremnih na razgovor u svako doba dana i noći. Da pojasnim: 'brbljobot' je računalni simulator razgovora sposoban (ili, u slučaju ALICE, sposobna...) voditi 'inteligentnu' prepisku s ljudskim 'sugovornikom'.
Jedna od prvih a ujedno danas najpoznatijih brbljobota je Eliza Doolite, koju je u ranim 70-tim isprogramirao Joseph Weienbaum s MIT-a. Glavna Elizina zadaća bila je simulirati razgovor između psiho-analitičara i pacijenta. Možda najzanimljivija činjenica vezana uz Elizu jest jednostavnost - zipana inačica cijelog programa velika je jedva 18kB! Kada malo razmislite o tome, uvidjet ćete kako od brojnih razgovora u koje se dnevno upustite, tek mali broj njih po sadržajnosti i zanimljivosti bitno nadmašuje ove koje možete voditi s 'umjetno inteligentnim' brbljobotima. Na poslijetku, meni se dođe zapitati s koje strane zaslona uistinu živi ona 'stvarna' a s koje ona 'tek umjetna' inteligencija...
|
duje bonacci |
| početna | |