| početna | |
Završio je, evo, i puni peti tjedan od postavljanja web stranica SKOMP-a. Stranice su u potpunosti odigrale svoju ulogu - virtualni glas o školi se sasvim stvarno pronio diljem Lijepe Naše i kvota polaznika za školu je popunjena.
Kako je do početka SKOMPa preostalo tek dva tjedna a posla oko organizacije još ima podosta, ovi će retci biti posljednje izdanje SKOMP infoa. No ne očajavajte ( :) ) - nadam se kako je ovaj kraj SKOMP infoa zapravo tek početak još znatno aktivnijeg i sustavnijeg uključivanja Društva znanost.org u 'znanstveno online novinarstvo'. Naime, nadam se da će nam upravo SKOMP pomoći konačno okupiti kritičnu masu znantvenika zainteresiranih za kritički-popularno pisanje o najraznovrsnijim temama na razmeđi između znanosti i društva. Pratite stranice znanost.org-a, i na vrijeme ćete saznati sve pojedinosti! Ako imate bilo kakve komentare, primjedbe ili prijedloge vezane uz ovakvu inicijativu, slobodno mi ih uputite mail i nastojat ću vam što prije odgovoriti.
Napokon, samo da vas prisjetim da ovo nije kraj 'života' cjelih stranica SKOMP-a. Naime, kada škola započne s radom u promet će biti puštena SKOMP galerija kroz koju ćete iz dana u dan moći slovom i slikom pratiti zbivanja na samoj školi. Do tada - budite mi pozdravljeni!
|
duje bonacci |
Vrludajući jučer hiperprostranstvima interneta, nanijeo me tako put na stranice matične mi znanstveno-istraživačke ustanove, Instituta Ruđer Bošković. A kad tamo, na stranicama stoji plakatić s naslovom 'Otvoreni dani IRBa' ulinkan na stranice programa dotičnog zbivanja!!
Znate onu pjesmu '80e' Daleke obale s Melodija hrvatskog Jadrana od prije par godina? Vele oni '...a onda je krenulo, nešto se pomaklo...'. I zbilja, izgleda da je hrvatska znanost počela napokon prihvaćati iskustva estrade i shvaćati potrebu za javnim promicanjem svojih djelatnosti. Kao prve sunčeve zrake ovog novog hrvatskog 'znanstvenog proljeća' svakako bi trebalo navesti već tradicionalne smotre sveučilišta [Zagreb] [Split], kojima je prvenstveni cilj prikazati maturantima hrvatsku visokoškolsku ponudu. Prva primarno istraživačka ustanova koja je otvorila svoja vrata javnosti bio je zagrebački Insitut za fiziku, Otvorenim danom u sklopu Tjedna instituta, prvo izdanje kojeg se održalo još 2001. Napokon, vjerujem da je uključivanje Instituta Ruđer Bošković kao najveće hrvatske znanstvneno istraživačke ustanove jasan znak da je doba 'znanosti iza zatvorenih vrata' u Hrvatskoj na izmaku.
I za kraj još jedna neslužbena najava. Nakon prošlogodišnjeg velikog uspjeha prvog hrvatskog Festivala znanosti, organizatori dotičnog zbivanja su se odlučili pred hrvatsku javnost donijeti i drugo izdanje ove manifestacije. Iako još nema nikakvih službenih informacija, ipak iz kuloara saznajemo da se u tjednu od 26.04. - 02.05. tekuće godine Zagrebu i u Rijeci (a možda i drugdje, ali o tome za sada još nemam informacija) spremaju velike fešte znanosti. Na ovim ću stranicama za sve zaiteresirane nastojati što prije 'iskopati' potankosti o najzanimljivijim događajima u sklopu festivalskih zbivanja. Pratite SKOMP info, jer samo mi znamo što se uistinu sprema po hrvatskim laboratorijima! :)
|
duje bonacci |
Posljednje izdanje međunarodnog izdanja tjednika Newsweek donosi priču o novim trendovima u provođenju demokratskih praksi na zapadu. Radi se o traženju nadomjestka za tradicionalni postupak glasovanja.
Kao nadomjestak tradicionalnom 'papirić u kutiju' pristupu razmatraju se dvije različite mogućnosti kompjuterizacije postupka glasovanja. Prva mogućnost zamjenjuje tradicionalne glasačke listiće i kutije s računalnim sučeljem i sustavom za računalnu obradu podataka. Glasovanje je slično tradicionalnom: dođete na vaše glasačko mjesto, ali umjesto na papir, svoj glas unesete izravno u 'glasačko računalo'. Na ovaj se način izbjegavaju problemi vezani s fizičkim brojanjem glasova. Na ovogodišnjim predsjedničkim izborima u SAD, 28% birača će glasovati upravo će na ovaj način a Europska zajednica već financira nekoliko trogodišnjih pilot programa ovakvog e-glasovanja u Francuskoj, Njemačkoj i Švedskoj.
Druga i znatno naprednija mogućnost je glasanje putem interneta ili čak putem mobilnih telefona. Od ovog se pritsupa očekuje da bi mogao znatno povećati odziv birača, jer bi bio neusporedivo komotniji od tradicionalnog pristupa. Na dan izbora, gdje god se nalazili, samo pošaljete svoj glas putem jedne od telekomunikacijskih tehnologija koja vam se trenutno nađe pri ruci, i vaša je građanska dužnost obavljena.
Naravno, poteškoća i nedorečenosti u oba slučaja - a osobito u ovom drugom - je mnogo. No sa svim novim tehnologijama je to uvijek tako i samo je pitanje vremena kada će e-demokracije uistinu zaživjeti.
Osim ovog vida ulaska tehnologije u politiku, ima već par godina da je Internet na velika vrata ušao u predizborne kampanje. Valja se samo prisjetiti nedavno održanih parlamentarnih izbora u Lijepoj Našoj - dobar dio stranaka imao je svoje službene stranice a informacije o svim temama vezanim za izbore mogle su se naći i na stranicama brojnih nevladinih udruga [izbori.net] [GONG].
I na poslijetku malo o vrlo izravnoj demokraciji. Prije par mjeseci na portalu index.hr naišao sam na članak o web stranicama ministrice nam pravosuđa, gospođe Vesne Škare Ožbolt, i ne budi mi lijeno kliknuo ja na link. A tamo, na fino dizajniranim stranicama našao ja i obrazac putem kojega se navodno može ministrici poslati upit, poruka ili komentar. Poslao ja kratku pristojnu poruku, čisto onako da vidim što će se desiti i za par dana stigao meni od gospođe ministrice pristojan osobni odgovor! Jedna lastavica dakako ne čini proljeće ali je, eto, ipak ohrabrujuće znati da i u Hrvatskoj ima političara koji ozbiljno shvaćaju ulogu i potencijale suvremenih telekomunikacijskih tehnologija u obavljanju njihovog posla - i da uz to stvarno i odgovaraju na upućene im mailove!
|
duje bonacci |
Prošlu subotu sam proveo na Festivalu znanosti u Wrexhamu na sjeveru Walesa. Nas šest studenata postdiplomskog studija iz posredništva znanosti u Cardiffu smo u sklopu festivala održali 'prčkaonicu' pod nazivom 'Poleti!' (eng. 'Take flight'). 'Prčkaonica' je prostor u kojemu se posjetitelji festivala mogu zabaviti s nizom vrlo jednostavnih aktivnosti. Svaka od aktivnosti može se dovršiti u roku od par minuta, ali ako posjetitelj ima volje i vremena, može se s njima zabavljati i znatno duže. Po završetku, posjetitelj može svoj uradak sa sobom odnijeti kao suvenir.
U okviru te naše prčkaonice ja sam bio zadužen za 'izgradnju' nekoliko različitih modela paprinatih aviona [model 1] [model 2] [model 3]. E sad, mene je malo brinula činjenica da sam ja papirnate avione uvijek više doživljavao kao đačku zabavu na dosadnom školskom satu nego kao znanost. Pa kako smo onda uspjeli prodat to jednom ozbiljnom festivalu s dugom tradicijom kao što je taj Wrexhamski? Čujte priču...
Jedan od posjetitelja - otac u ranim četrdesetim - došao je na festival sa svoja dva sina. Veli, viđa ih samo vikendom, pa ih je doveo na festival da bi tamo proveli tu svoju zajedničku subotu. I uhvatili se njih trojica papira i počeli radit avione. Ja im samo pokazao nacrte koje sam isprintao s weba i zapričao se s njima o svemu i svačemu. Kako su se uhvatili najsloženijeg modela kojega sam imao a isprintana uputstva za gradnju nisu bila baš najjasnija, posao im je potrajao dobrih pola sata. Kakogod, da sam ja svoj posao 'voditelja aktivnosti' radio 'po P.S.-u', na svakom bih ih koraku odmah ispravio i bili bi gotovi za par minuta. Ali nisam. A nisam zato jer je otac, koji svoje sinove viđa samo vikendom, uzeo uputstva pred sebe i korak po korak vodio momke ka njihovim papirnatim avionima.
Nisu oni tamo došli učiti o znanosti. Još su manje došli naučiti kako se u pet minuta napravi papiranti avion. Oni su tamo došli provesti zajedno svoju subotu. Da sam im ja pokazao kako avion napraviti u pet minuta, oduzeo bih im onih preostalih 25 minuta njihovog vikenda kojih su ovako posvetili jedni drugima. Momci će sigurno zapamtiti kako im je njihov otac, kojega viđaju samo vikendom, baš na festivalu ZNANOSTI pokazao kako napraviti prilično složeni model aviona od papira. I kako je bio ponosan i na njih i na sebe kad su njihovi aviončići poletjeli. I kad im slijedeći put netko u školi spomene 'znanost' oni će je vjerojatno povezati s tim doživljajem s prčkaonice na festivalu znanosti. I kad jednog dana budu odrasli građani s pravom glasa i budu odlučivali o tome da li povećati javna ulaganja u znanost ili ne, sjetit će se tog događaja i reći 'zašto ne?'. I moći će jednog dana i svojim klincima pokazati kako se rade papirnati avioni i reći im 'vidite djeco, to vam je znanost!'.
Što se mene tiče, nakon svega ovoga papirnatim avionima dajem veću znanstvenu težinu nego lovcima bombarderima ili space shuttleu. Pa vi sad vidite...
|
duje bonacci |
| početna | |