| početna | |
Temeljni cilj SKOMP-a jest osposobiti polaznike za ustrojavanje i vođenje tiskovne službe javnih znanstveno-promotivnih zbivanja. Ova radionica bavit će se tehničkim pojedinostima vezanim za ustrojavanje i vođenje tiskovne službe i suradnje s medijima na javnom promicanju tih zbivanja.
Znanstveno-promotivna zbivanja samo su jedan od niza djelatnosti u okviru posredništva znanosti (eng. science communication). Stoga prije nego se upustim u priču o tiskovnoj službi, smatram potrebnim u nekoliko odjeljaka ukratko izložiti svrhu samog posredništva znanosti.
Već i površnim pregledom tema koje se danas svrstavaju pod 'posredništvo znanosti' lako se dade uočiti kako je službeno 'poslanje' ove discipline još uvijek donekle nedorečeno, otvoreno i neusuglašeno čak i unutar zajednice ljudi koji se njome profesionalno bave. No ta činjenica ne treba čuditi - formalno priznanje iste kao zasebne profesionalne djelatnosti jest relativna novost pa će trebati još vremena dok se njezin sadržaj i doseg jasno odrede. Zbog napostojanja službenog čvsrtog stajališta sve što mogu ponuditi jest osobno viđenje utemeljeno na nekoliko postavki.
Pva se postavka zasniva na tvrdnji kako je jedna od temeljnih značajki znanja [1] jest njegov društveni kontekst. Ono ne postoji izvan i neovisno od društvene zajednice koja osigurava materijalno-ekonomsku podlogu i moralne okvire za njegovo promicanje, nadopunjavanje i upotrebu. Zbog toga znanje smatram vlasništvom cijelog ljudskog roda: svaki pripadnik ljudskog roda ima pravo na pristup, uporabu i izgradnju vlastitog stava spram postojećeg i budućeg znanja, a osobito spram njegovih mogućih primjena [2].
Druga od postavki jest da je vrijednost znanja izravno povezana s njegovim protokom kroz široko društvo. Naime, po svojoj društvenoj ulozi znanje je donekle slično novcu: postojeće znanje ostvaruje svoju puni smisao samo ako se ili pretoči u primjene (tj. 'potroši' ga se na pribavljanje krajnjeg proizvoda) ili ga ugradi u razvoj novog znanja (tj. 'uloži' ga se u proizvodnju).
Napokon bih primjetio kako je temeljna zadaća znanosti [4] kao ljudske djelatnosti stvaranje novih znanja. Zbog opsega današnjeg znanja, znanost je postala visoko zahtjevna i usko specijalizirana djelatnost koja se odvija unutar vrlo uskih stručnih zajednica. Te su stručne zajednice gotovo zasebni otoci unutar ljudskog društva, s vlastitim jezikom slabo razumljivim izvan njihovih stručnih okvira. Ovakva situacija znatno otežava protok znanja kroz široko društvo te mu također uskraćuje 'autorska prava' na to znanje. Temeljnu zadaću posredništva znanosti stoga vidim u unapređivanju protoka postojećeg znanja kroz široku društvenu zajednicu.
Prelistavanjem niza publikacija i pregledom brojnih internet adresa u kojima se 'posredništvo znanosti' spominje kao jedna od ključnih riječi može se utvrditi nekoliko različitih skupina tema i djelatnosti.
Prva se skupina odnosi na 'sirovo' stručno znanje i usku stručnu zajednicu koja se bavi pojedinom znanstvenom temom. Djelatnosti u ovom području usmjerene su prema omogućavanju potpune slobode pristupa stručnim publikacijama kroz sustav patenata [6] i online arhiviranje [5]. Slobodni pristup sirovom stručnom znanju mogao bi bitno utjecati na pospješiti protok znanja kroz usku stručnu zajednicu te bi mogao omogućiti učinkovitiji sustav recenzije ('peer review') nego tradicionalni pristupi.
Djelatnosti u drugoj skupini uključuju 'prevođenje' stručnog znanja na čitav niz 'popularnijih' razina kao i razastiranje tih stručno pojednostavljenih materijala prema različitim stručnim kao i nestučnim zajednicama u društvu. Cilj je ovih djelatnosti pospješivanje protoka znanja između različitih znanstvenih struka (tj. podupiranje razvoja multi- i inter-disciplinarnosti), te prelijevanje znanja iz stručnih zajednica ka dijelu laičke javnosti zainteresiranog za znanost. U ovu skupinu spadaju i sve razine obrazovanja, od osnovnog do visokoškolskog.
Posljednja razina bavi se najtežim dijelom posla: pospješivanje protoka znanja kroz naveći dio nestručne javnosti - onoga koji je potpuno nezainteresiran za znanost. Većina te javnosti 'zainteresirana' je za teme iz znanosti isključivo kada se u medijima nađu napisi o stvarnim ili izmišljenim negativnim (ili čak katastrofalnim) posljedicama na znanosti utemeljene tehnologije. U takvim se situacijama treba javnosti koju inače znanost uopće ne zanima treba brzo i učinkovito pružiti dovoljno suvislih i njima razumljivih informacija o znanstvnoj pozadini problema te im pružiti priliku da o tome javno iskažu svoje mišljenje. Nasušna potreba za ovakvim djelatnostima toliko se jasno iskristalizirala u posljednjih desetak godina da već postoje i specijalizirane ustanove koje se njome bave [7].
Prema podjeli navedenoj u prethodnoj cjelini, znanstveno-promidžbena zbivanja spadaju u drugu skupinu znanstveno-posredničkih djelatnosti. Ona su nastojanje stručne znanstvene zajednice u približavanju svojih djelatnosti zainteresiranom dijelu javnosti. Kao takva, ona za cilj imaju poslati toj javnosti određenu poruku.
Imajući u vidu upravo navedeno, prvo jasno pitanje koje se postavlja pred svakog organizatora znanstveno-promidžbenog zbivanja jest što se točno dotičnim zbivanjem želi postići. Želite li s vašim posjetiteljima podijeliti vašu zadivljenost svijetom kojega otkrivate? Želite li ih obavijestiti i pružiti im priliku da vam daju svoje mišljenje o primjenama koje bi se iz vaših istraživanja mogle razviti? Želite privući pažnju onih koji bi bili zainteresirani uložiti sredstva u razvoja primjena iz istraživanja koje se na vašoj ustanovi provode? Ili možda želite pružiti profesionalcima u drugim strukama uvid u to čime se bavite i time njima dati pokoju ideju kako bi ga oni mogli upotrijebiti u svom radu?
Naravno, u pravilu će se desiti da je sadržaj poruke koju vaša ustanova želi prenijeti u javnost neka kombinacija ovih gore navedenih. Također, može se desiti i da ta poruka izlazi potpuno izvan gore navedenih okvira - što je ponovno sasvim u redu. No kakogod, da bi vaša poruka javnosti požnjela uspjeh kojega priželjkujete, bitno je da od samog početka osmišljavanja vašeg znanstveno-promotivnog zbivanja točno usuglasite što ta poruka točno jest!
Jasnoća poruke je osobito bitno ako ciljate na medijsku potporu u promidžbi. Ako ste uspjeli 'namamiti' novinare i time dobili priliku vašu poruku iznijeti u mikrofon ili kameru, za to ćete efektivno imati najviše 30 sekundi. Stoga morate točno znati što ćete u tih 30 sekundi reći. Osim toga, ne smije vam se desiti da javnost na televiziji čuje iz vaših usta jednu priču, na radiju drugu, a u novinama pročita treće. Budete li se oslanjali na vještinu improvizacije i pričljivost umjesto na unaprijed pripremljen i naučen tekst od tri kratke i jasne rečenice, to je upravo ono što će vam se desiti...
Nakon što ste uobličili poruku vašeg zbivanja, trebate razmisliti kojoj je to publika kojoj bi ta poruka mogla biti namijenjena. Imajte na umu da je 'javnost' vrlo širok pojam. Vaša poruka, koliko god dobro sročena bila, neće imati učinka ako ne dođe do pravih ušiju.
Zamsilite da u ime nekog od naših sveučilišta organizirate npr. smotru sveučilišta kojoj je glavna poruka 'upišite se na neki od naših fakulteta'. Bi li vam bilo od koristi da se uspijete dokopati 30 sekundi programa u 'Turbo limač showu' Hrvatske Televizije posvećenoj najmlađima? Ili u emisiji 'Konvoj' Hrvatskog Radija posvećenoj profesionalnim vozačima? Iako su ovo izvrsne i dobro praćene emisije, vaša bi poruka u njima jednostavno bila potpuno promašena. Javnost je sačinjena od čitavog niza različitih stručnih i podkulturnih skupina, vrlo često potpuno oprečnih stavova i interesa. Besmisleno je - i zapravo nemoguće - usmjeriti svoje obraćanje istovremeno ka svim tim skupinama.
Kada ste utvrdili kome se točno želite obratiti, posao oko pronalaženja pogodnog medija postaje čisto tehničko pitanje. Jednostavno pronađete koje se sve emisije, časopisi ili - još najbolje - pojedini novinari bave temama namijenjenim ciljanoj publici, te baš njima uputite obavijest o vašem zbivanju. Imajte na umu da ti mediji i ti novinari žive od praćenja takvih tema. Ako ste im vi u stanju 'servirati' zanimljivu priču iz njihovog 'faha', učinit ćete im uslugu. Ako se njima vaša priča svidi, oni će ju objaviti baš vašoj ciljanoj publici te ćete vi tako dobiti besplatnu reklamu i to točno tamo gdje ju želite!
Referenca [8] sadržava niz praktičnih savjeta vezanih za osmišljavanje ciljeva znanstveno-promotivnih aktivnosti vaše ustanove. U njoj također možete naći i pregled različitih metoda za ispitivanje javnog mnijenja, koje bi vam mogle biti od iznimne koristi pri osmišljavanju pojedinosti programa različitih promotivnih manifestacija.
Na poslijetku vam predstavljam kratki popis mogućih zbivanja koje možete uključiti u program vašeg zbivanja. Naravno, navedeni popis ni po čemu se ne može smatrati potpunim - postoji još mnogo različitih mogućnosti koje su do sada u svijetu iskušane a svako nije isključena mogućnost da ćete i sami smisliti štogod novoga. No ipak, nadam se da će vam navedeno moći poslužiti kao grubi temelj za početak iscprnijeg istraživanja ove teme.
Javna popularna predavanja su vjerojatno prvi vid javnog predstavljanja znanosti koji padne na pamet većini profesionalnih znanstvenika. Zamisao je vrlo jednostavna: izaći pred okupljenu publiku i ispričati im nešto o temi kojom se znanstvenik bavi. To je sasvim jasno - ovakav vid javnog nastupa sastavni je dio profesionalnog znanstvenog rada, bilo kroz nastavu, bilo kroz izlaganja na stručnim skupovima.
Trajanje dosta ovisi o dobi ciljane publike. Za mlađu publiku (do 18-19 god.) najviše 30 minuta uključujući uvod - već nakon 20 minuta pažnja počinje opadati pa je dobro od cijelo vrijeme jasno publici davati do znanja koliko još ima do kraja. Predavanje za odraslu publiku se može protegnuti i na 60 minuta.
Zbog pristojnosti prema publici poželjno je nakon predavanja - a prije početka postavljanja pitanja - dati malu stanku (2 minute) kako bi svi posjetitelji koji nisu zainteresirani za pitanja mogli napustiti prostoriju. Ovo je osobito važno ako je prostorija takva da ju je teško tiho i neprimjetno napustiti dok je predavač 'na sceni'. U oba slučaja, trajanje vremena za pitanja nakon predavanja ovisi o volji predavača i o organizaciji zbivanja (npr, možda kroz neko vrijeme u istoj prostoriji počinje slijedeće predavanje, pa ju do tada treba napustiti).
Među pokaze se ubrajaju kratki pokusi (prirodoslovne znanosti) ili pričice (društvene znanosti) koje se mogu ponoviti neodređen broj puta u kratkim vremenskim razmacima.
Pokazi zahtjevaju odgovarajući prostor i često mogu uključivati relativno nesvakidašnju i možda čak i opasnu opremu i sredstva (kemikalije, tekući dušik, struju, otvoreni plamen, video ili računalo priključene na projektor) pa stoga treba voditelj treba jako obratiti pažnju na svoju sigurnost, sigurnost opreme i sigurnost publike. Zbog ovoga je dobro imati istovremeno dva voditelja - dok jedan 'nastupa', drugi mu pomaže i vodi računa o publici.
Ovisno o njihovom sadržaju i složenosti pokazi mogu uključivati i sudjelovanje publike. To se sudjelovanje može očitovati na dva načina: dobrovoljce iz publike može se izravno uključiti u njihovo izvođenje, ili se pak za vrijeme pokaza s publikom može upustiti u živu raspravu i razgovor o tome što pokazi predstavljaju.
Na smotrama sveučilišta upravo ovaj vid aktivnosti sačinjava većinu programa. U referencama [9] - [12] možete naći niz primjera pokaza za prirodoslovne znanosti.
Ako imate na raspolaganju odgovarajući prostor možete od predavnja i pokazne predstave složiti 'Pokazno predavanje'. Predavanje vam daje osnovu za priču, a pokazne vježbe podupiru i oslikavaju pojedine stavke o kojima pričate. Većina 'znanstvenih predstava' u centrima znanosti spadaju upravo u ovu skupinu.
Kod pokaznih predavanja publiku možete uključiti na isti način kao kod pokaza. Budući da su voditelj i publika znatno odijeljeniji nego kod pokaza, mogu se izvoditi i osjetljiviji i opasniji pokazi. Uz voditelja je nužan i tehničar koji vodi računa da oprema za predavanje (projektor, računalo) cijelo vrijeme funkcionira. Ipak, budući da je publika redovito brojnija nego kod običnih pokaza, za vrijeme pokaznog predavanja nemoguće je upustiti se u živi razgovor s publikom.
Prčkaonice se sastoje se od niza kratkih i jednostavnih nezavisnih aktivnosti. Vi samo osmislite sve aktivnosti, osigurate prostor i materijale za svaku od njih i date publici upute što i kako raditi te ih pustite da se sami zabavljaju. Pomažete im oko aktivnosti samo ako vas za pomoć pitaju.
Prčkaonice su izvrsne što se tiče uključivanja publike i izravne komunikacije s njome. One vam daju pregršt vremena za neformalan razgovor s posjetiteljima pa su kao takve izvrsno mjesto za saznati kako su posjetitelji zadovoljni sa cijelim zbivanjem.
Prčkaonice su vrlo protočne, posjetitelj se u pojedinu aktivnost može uključiti i od nje odustati u bilo koje doba. Ovo je omogućeno činjenicom da sam voditelj sam nema gotovo nikakvog posla, već mu je glavni zadatak usputno potpomagati posjetitelje koji sami obavljaju cijelu aktivnost.
Što se trajanja tiče, aktivnosti moraju biti tako osmišljene da se svaka od njih može dovršiti u najviše 10 minuta, ali mora istovremeno biti dovoljno otvorena da se zainteresirani posjetitelj mogu s njome pozbaviti koliko god im drago.
Radionice su kombinacija prčkaonice i pokaza. Kroz njih se posjetiteljima pruža mogućnost samostalnog provođenja pokaza koje inače provode voditelji. U društvenim znanostima, radionica se može ostvariti u vidu igre za određen broj igrača, kroz koju se istražuju pojedini društveni procesi. Kao i kod prčkaonica, posjetiteljima su dane upute i potpuno upravljanje nad provođenjem aktivnosti, ali budući da su aktivnosti zahtjevnije istovremeno im mora biti osiguran neprestani stručni nadzor. Zbog toga se radionice održavaju s malim grupama i zahtjevaju nekoliko voditelja (ugrubo po jedan voditelj na tri posjetitelja, ali ovisno o zahtjevnosti aktivnosti može biti više i manje), te ne smiju biti protočne - moraju se održavati u zasebnoj prostoriji bez slobodnog pristupa.
Trajanje im može biti između 30 i 60 minuta. Manje je premalo da bi se publika stigla upoznati s postupkom i samostalno odraditi aktivnost, a više onemogućava prolazak i sudjelovanje većeg broja posjetitelja u radionicu, te može biti prenaporno za same posjetitelje.
U referencama [13]-[14] možete naći nekoliko primjera igara koje se mogu upotrijebiti za radionice u društvenim znanostima.
Ove aktivnosti spadaju među najjednostavnije načine predstavljanja vaše ustanove velikom broju posjetitelja. Izložiti se može svašta: posteri, knjige, aparature... Za nekoliko zanimljivih primjera izložbi pogledajte [15]. Kreću se od objekata tipa 'gledaj al ne diraj' do interaktivnih izložaka kojima posjetitelj samostalno može rukovati bez pomoći stručnog osoblja. Dvije suprotne krajnosti ovakvih aktivnosti su tradicionlane galerije umjetnina i centri interaktivne znanosti.
Kod ovakvih sadržaja trajanje posjete je neodređeno, protok publike velik a potreba za nadzorom minimalna. No istovremeno, interakcija voditelja s publikom je gotovo zanemariva pa ovakve aktivnosti ne pružaju osobite mogućnosti za ocjenjivanje reakcija publike i uspješnosti vašeg zbivanja.
Vjerojatno najvažnija aktivnost koju možete ponuditi vašim posjetiteljima jest neformalni razgovor s djelatnicima vaše ustanove. To je zapravo jedini način kako možete izgraditi čvrste veze s vašom publikom i cijeloj poruci vašeg zbivanja dati ljudsku dimenziju. Što se tiče tehničke zahtjevnosti, ovo je jedna od najjednostavnijih aktivnosti - za pokretanje neformalnog razgovora s vašim posjetiteljima često je dovoljno tek reći: 'Dobar dan, kako ste?'.
Promidžba putem neformalnih 'od usta do usta' kanala ima daleko veću težinu nego bilo kakva medijska kampanja. Ako posjetitelje možete izravno uvjeriti u iskrenost i vjerodostojnost poslanja vaše manifestacije, onda će oni postati vaši misionari u svim neformalnim društvima u kojima se kreću tijekom svoje svakodnevice. U današnjem svijetu brzih i općepristupačnih informacijskih tehnologija dojam jednog jedinog posjetitelja može lako pokrenuti lavinu kako pozitivnih tako i negativnih stavova prema vašoj ustanovi. Što mislite, zašto se na velikim poslovnim sajmovima ama baš sve hostese uvijek smješkaju?
Osim što vam može jako pomoći u promicanju vaše poruke, neformalni razgovor je najbolji alat za stvarnu ocjenu uspješnosti vašeg zbivanja. U neformalnom će vam razgovoru posjetitelji brzo otkriti što ih se dojmilo a što im je smetalo. Također, uz takav će pristup oni s vama rado podijeliti mnoštvo ideja o tome kako cijelu stvar napraviti bolje, što bi ih zanimalo vidjeti slijedeći put te će vam pojasniti što ih je uopće ponukalo da dođu ovaj put.
[1] Za potrebe ovog eseja pod 'znanjem' ću podrazumijevati ukupnost ljudskih spoznaja o živoj i neživoj prirodi.
[2] Pod 'primjenama' ovdje podrazumijevam ne samo one materijalne, već i puno šire društvene, političke ili kulturne. Tek sprega svih njih zajedno daje pečat svojstvenosti našoj civilizaciji.
[3] Izraz 'tehnologija' ću koristiti kao zajednički naziv za sve moguće primjene znanja koje bi mogle dovesti do mijenjanje uvjeta i načina života skupina cjelokupnog ljudskog društva.
[4] Štoviše, za potrebe ovog eseja ću definicijom odrediti 'znanost' kao skup svih ljudskih djelatnosti kojima je temeljni cilj sustavno stvaranje novog znanja, bilo da se radi o prirodoslovno-matamatičkkim, društvenim i tehničkim spoznajama.
[5] http://physicsweb.org/article/world/17/3/2
[6] http://jekyll.comm.sissa.it/focus_n07_eng.htm
[7] http://www.sciencemediacentre.org
[8] Research Councils UK: 'Dialogue with the public: Practical guidelines' (2002)
[9] pokazi iz prirodoslovlja
[10] pokazi iz fizike
[11] pokazi iz psihologije
[12] pokaz iz povijesti
[13] ekonomske igre u učionici
[14] književnost i umjetnost za najmlađe
[15] od čega se sve može napravit izložba
| početna | |