| početna | |
Kako javlja Physics web, prekjučer je preko 2000 francuskih znanstvenika zaposlenih u državnim znanstveno-istraživačkim ustanovama - a u znak protesta protiv znanstvene politike francuske vlade - demonstrativno dalo otkaz na svoje administrativne dužnosti. Jedan od glavnih razloga za velike sadašnje poteškoće francuske znanosti oni vide u dvogodišnjem rezanju sredstava za zapošljavanje novih znanstvenika. Posljedica ovog 'stezanja kaiša', kažu oni, dovela je do gubitka čak 550 stalnih radnih mjesta namijenjenih mladim znanstvenicima.
Prisjetimo se kako je sve do nedavno Hrvatska imala sličan problem: sada već bivši ministar Flego na gotovo dvije godine potpuno je bio zapečatio sve puteve ulaska novih mladih znanstvenika u sustav. Dakako, bivša je vlada ipak potkraj svog mandata one koji već jesu u sustavu malo 'osokolila' pokrenuvši akciju njihovog sustavnog zapošljavanja na neodređeno. Ipak, situacija sa primanjem novih novaka nije se bitno promjenila - još uvijek ih se prima 'na kapaljku'. No, ako se ova situacija ne promjeni i ako se ovaj čep nastao na samom dnu 'znanstvene bačve' u skoro vrijeme ne otvori, pitanje je hoće li kroz koju godinu uopće biti kandidata za ta radna mjesta. Sa stanovišta države, ovo je zapravo vrlo zgodno rješenje kako zaobići problem ulaganja u znanost: država je 'spremna' dati nova stalna radna mjesta za znanost, ali, eto, što ona tu može kad nema onih koji bi se na tim mjestima mogli zaposliti!
Unatoč upravo navedenom, ja se donekle i slažem s bilo kojom hrvatskom vladom koja odbija šakom i kapom primati nove novake. Radi se o tome da je prilikom zadnjeg kruga prijavljivanja znanstveno-istraživačkih projekata provedenog prije nekih dvije godine, gotovo 90% prijavljenih projekata odobreno. Za usporedbu, u većini zemalja zapadne Europe na ovakvim natječajima prolazi manje od 40% prijavljenih projkata. Ako se desi da ih prođe više, istog časa počinju zvoniti sva zvona za uzbunu jer se počinje sumnjati u regularnost i nepristranost postupka ocjenjivanja. Budući da je teško vjerovati kako su 90% hrvatskih znanstvenika geniji, nameće se zaključak da je u Hrvatskoj za dobivanja državne potpore za bilo kakvo 'znanstveno' istraživanje više-manje dovoljno tek napisati zahtjev i uputiti ga ministarstvu - i pri tome, naravno, biti Dr.Sc. stalno zaposlen na nekoj od hrvaskih znanstvenih ustanova.
Teško je očekivati da će i država i ozbiljni znanstveni sustav u njoj imati ikakve dugoročne koristi od većine novaka zaposlenih na ovakvim projektima, finaciranim više iz socijalnih nego uistinu znanstvenih razloga. Takvi će novaci provesti četiri ili više godina svog života brljajući po papirima i laboratorijima uglavnom bez ikakvog nadzora svojih 'mentora'. Ako imaju više sreće, magistrirat će i doktorirat s radom kojega čak niti njihovi mentori neće ozbiljno pročitati, osim da bi ispravili pravopisne i stilske greške. Nakon toga, vidjevši kako stvari funkcioniraju, ovi će novopečeni doktori znanosti dobiti svoje 'reformsko' mjesto pod suncem te po svoj prilici postati isti kao i njihovi bivši 'voditelji', čime će hrvatska znanost dobiti još jednu generaciju profesionalnih znanstvenih nesposobnjakovića i lijenčina. Ako pak isti ti novaci budu imali manje sreće, u tih nekoliko godina neće napraviti apsolutno ništa, te će po isteku svog novačkog ugovora otići u privredu, što su mogli napraviti i ranije a bez da su izgubili par vrijednih godina svog života na 'znanost'.
Sve u svemu, sustav koji dozvoljava takvo rasipanje ljudskih i materijalnih resursa bi bilo bolje što prije potpuno demolirati, kako radi štednje u državi tako i radi istinskog podizanja kvalitete hrvatske znanosti. Budući da se država zakonski ne smije uplitati u slobode znanstvenika i petljati sa usmjeravanjem 'znanstvenog rada', jedino rješenje ove situacije jest ne puštati nove ljude u sustav znanosti sve dok isti - ovakav kakav sad jest - potpuno ne izumre, te ga tek onda od temelja ponovno izgraditi. No ovakvo radikalno rješenje bi naravno bilo pogubno a i, ruku na srce, sumnjam da bilo koja vlada - hrvatska, francuska ili bilo koja druga - razmišlja na tako dugi rok... Da me ne biste krivo razumjeli - smatram da u Hrvatskoj postoji niz jako dobrih projekata i vrlo profesionalnih istraživača i mentora, no za dobrobit hrvatske znanosti - a i cijelog hrvatskog društva - krajnje je vrijeme da se onima koji to nisu napokon jasno kaže 'car je gol!'.
duje bonacci
[duje@znanost.org]
Filmska industrija, danas dobro poznata po ogromnim profitima, razvila se iz malog privatnog hobi-eksperimenta braće Lumiere provedenog prije nešto više od jednog stoljeća. Taj se novi medij tijekom proteklog stoljeća nametnuo tradicionalnom i mnogo starijem tisku kao sasvim ravnopravan konkurent. U posljednjih se četrdesetak godina povijest ponavlja: novi revolucionarni medij se sada odaziva na ime 'video igra' a što se profita tiče, industrija video igara u posljednjih je nekoliko godina prvo sustigla, a potom i pregazila filmsku industriju. Što se tiče drugog danas vodećeg vizualnog medija - televizije - video igre su na dobrom putu da ga nepovratno pošalju u ladice povijesti.
No izrada video igara je sama po složenosti davno prestala biti 'dječja igra'. Ekipe koje rade na velikim projektima razvoja novih video igara sve više nalikuju ogromnim ekipama fizičara koji rade na eksperimentima u CERN-u. Također, što se računala tiče, od svog komercijalnog softvera 'široke potrošnje' danas dostupnog tržištu, sa stanovišta hardverske podrške računalne igre su daleko najzahtjevnije. Napisati dokument u MS Wordu, napraviti veliku tablicu za računanje u MS Excelu ili čak izvrijedniti ogroman račun za rješavanje komplicirane diferenicijalne jednadžbe u Mathematici su poslovi koje većina današnjih konfiguracija pentiuma smatra 'sitnim poslićem'. Čak i na postarijim računalima sve ćete ove poslove uglavnom uspješno obaviti - na novijim računalima nešto brže, na starijim nešto sporije. Nasuprot tome, igre kao što je Quake arena na samo par godine staru mašinu nećete uspjeti niti instalirati, a kamoli pokrenuti.
Količina vremena, sustavnog truda i intenzivnog razmišljanja koje su klinci svih generacija (a i ne samo klinci) spremni potrošiti na igranje video igara neusporedivo nadmašuje bilo kakve školske (ili druge 'obrazovne') aktivnosti. Svatko tko se ikada 'navukao' na neku od video igara, zna dobro u čemu je stvar - napetost, uzbuđenje, neizvjesnost i želja za 'pobjedom' intenzivni su do te mjere da vas jednostavno potpuno 'isključe' iz vanjskog svijeta i potpuno usredotoče sva vaša čula na zbivanja na zaslonu. Naravno, imajući ovo u vidu, bilo je samo pitanje vremena kada će se na video igre početi gledati kao na potencijalno moćno obrazovno oruđe. Danas u svijetu postoji već niz projekata koji istražuju načine uvođenja video-igara u samo srce obrazovnog procesa [link] [link] [link] [link] [link]. Vjerujem da će se i Hrvatska na vrijeme priključiti ovom trendu.
duje bonacci
[duje@znanost.org]
Od danas su za javnost otvorene stranice virtualnog rječnika i atlasa nano-znanosti i nano-tehnologije. Uz objašnjenje niza pojmova iz nano-tehnologije i nano-znanosti, one vam omogućavaju 'zaviriti' u nano-svijet putem interaktivnih trodimenzionalnih modela različitih nano-struktura.
Ovaj je atlas plod projekta primjene informacijske tehnologije pod nazivom 'Računarski generirane vizualizacije nanometarskih strukutra u fizici i kemiji: susret znanosti tehnologije i umjetnosti u 3D prostoru'. Projekt je pokrenut prošle godine uz financiranijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, a njegovi su autori trojica mladih hrvatskih znanstvenika: dr. Antonio Šiber (voditelj projekta, Institut za fiziku, Zagreb, Hrvatska), Marko T. Cvitaš (Kemijski odsjek Sveučilišta u Durhamu, Durham, Velika Britanija) i dr. Hrvoje Buljan (Institut Technion, Haiffa, Izrael).
duje bonacci
[duje@znanost.org]
Znanje je u svojoj suštini sposobnost sustavnog baratanja informacijama, njihove preobrazbe, nadopunjavanja i prilagođavanja novim situacijama. Kao takvo, znanje nije 'materijalna' tvorevina. No, razvoj znanja se ne može zbiti u informacijskom vakuumu - doprinos razvoju znanja od strane pojedinca bitno ovisi o tome kakav pristup taj pojedinac ima postojećem znanju.
Upravo je ova činjenica bila jednim od uzročnika 'odljeva mozgova' tijekom proteklih stoljeća. Znanje svake pojedine struke je još donedavno doslovno bilo fizički koncentrirano u malom broju velikih centara u svijetu - centara s dobro opremljenim knjižnicama i grupama stručnjaka. Ako ste željeli bitno sudjelovoti u razvoju znanja u toj struci, jedina mogućnost vam je bila fizički se preseliti u neko od tih velikih središta. Budući da je putovanje bilo fizički naporno i dugotrajno, razmjena informacija poštanskim putem spora a telefoniranje iznimno skupo, talent mladog čovjeka koji je iz male sredine otišao 'za znanjem', bio je za njegovu izvornu sredinu u velikoj većini slučajeva nepovratno izgubljen.
Razvoj Interneta je potpuno promijenio ovu situaciju. Informacija je lako i spremno odbacila svoju 'fizičku' papirnatu ljusku, 'odjenula' se u električne impulse te se preselila u hiperprostor planetarnih razmjera. Za doći do inforamcije gotovo o bilo čemu, danas je dovoljno upisati ključnu riječ u neki od pretraživača i kroz nekoliko sekundi ona će se naći na zaslonu vašeg računala. Također, za besplatno i u realnom vremenu doći do bilo kojeg stručnjaka u svijetu, trebate samo poslati elektronsko pismo, popularni e-mail. Na poslijetku, ako pri ruci imate računalo priključeno na Internet s instaliranim skypeom, možete u svako doba besplatno porazgovarati s prijateljima ili kolegama gotovo bilo gdje na kugli zemaljskoj. Jedna od vjerojatno najboljih strana globalizacije je svakako ta da je znanje postalo planetarno dostupno.
Ovaj fenomen je brzo uočen pa se u posljednjih nekoliko godina sve češće čuju priče o 'priljevu mozgova' (eng. 'brain gain')[link] [link]. Suvremena telekomunikacijska tehnologija omogućila je nastajanje geografski potpuno raspršenih a istovremeno informacijski čvrsto povezanih Internet zajednica. Članak iz jednog od posljednjih brojeva izdanja magazina Newsweek navodi kako je za 'gospodarska čuda' koja su se u posljednjih desetak godina desila u Kini i Indiji odgovorno upravo postojanje mnogobrojnih 'virtualnih' zajednica koje povezuju dijasporu ovih država s matičnim zajednicama. Velika europska konferencija o 'doljevu mozgova' koja će se u jesen ove godine održati u Haagu svakako je službeno priznanje iznimne vrijednosti ovog fenomena na najvišoj europskoj razini.
Na poslijetku spomenimo i nekoliko hrvatskih 'konja za trku' u ovom polju. Projekti connect i astro connect Društva znanost.org, Hrvatska mreža studenata i mladih stručnjaka i niz ogranaka AMAC-a (Društva bivših studenata i prijatelja hrvatskih sveučilišta) su samo neki od aduta koji bi mogli svijetom razasutu hrvatsku pamet - ako ne fizički a ono barem virtualno - vratiti u domovinu.
(Više o povijesti i budućnosti Interneta iz usta njegovog stvoritelja, Tim Berners-Leeja možete saznati iz njegovog predavanja pred Kraljevskim Društvom u Londonu.)
duje bonacci
[duje@znanost.org]
Baš kao što je to slučaj s GM tehnologijom, mogućnosti koje nam pruža nano-tehnologija su gotovo na rubu znanstvene fantastike (više potankosti o trenutnom 'stanju struke' možete naći na stranicama nanotechweb.org-a). No baš kao što se to zbilo s GM-om, sada i nanotehnologija počinje puniti novinske stupce katastrofičnim naslovima i kataklizmičnim scenarijima.
U Velikoj se Britaniji javna rasprava o potenijalnim opasnostima korištenja nano-tehnologije zahuktala kada je britanski prijestolonasljednik, princ Charles, za jedan od tabloida izjavio kako bi nas, ne budemo li oprezni (po pitanju primjena nano-tehnologije), sve mogla progutati 'siva ljiga (grey goo)'. No, iako (i upravo stoga što) princ Charles nije stručnjak za nano-tehnologiju, njegove su izjave jasno odrazile zabrinutost širokog sloja britanske javnosti. Široka javnost, naravno, općenito nije uopće mjerodavno i stručno upućena u znanstvenu pozadinu područja nano-znanosti. No, ako se to područje počinje kroz tehnološke primjene pretakati u njihov svakodnevni život, ta ista javnost ima sasvim legitimno pravo preispitivati, kritizirati pa čak se i otvoreno suprotstaviti tehnološko-komercijalni razvoju dotičnog područja.
Slčno kao i s GM-om, problem s nano-tehnologijom je nastao prvenstveno radi toga što je industrija, uvidjevši fantastične mogućnosti razvoja novih proizvoda (i s njima vezane ogromne zarade) počela upotrebljavati dotičnu tehnologiju prije nego je javnosti bilo ponuđeno dovoljno podataka o toj novoj tehnološkoj grani te prije nego je po tom pitanju postavljena ikakva zakonska regulativa. Na Charlesove izjave o sivoj ljigi, industrija je ponovila pogrešku koju je par godina prije već učinila s GM-om: počela se histerično braniti proglašavajući Charlesova upozorenja paranojom a zabrinutu javnost luđacima i neznalicama. Takav je stav samo dolio još ulja na vatru, i sada se u pitanje dovodi ne samo nastavak industrijske primjene nano-znanosti, već se priča i o ograničavanju temelnjih i akademskih istraživanja u tom području.
Ovo je jasno upozorenje akademskim nano-znanstvenicima. Problem javnog imagea nano-tehnologije kao tržišne i industrijske primjene nano-znanosti nije samo problem industrijskih znanstvenika i industrijskog marketinga. Tehnologija je sučelje između temeljne znanosti i širokog društva. Štoviše, u neznanstvenoj se javnosti (temeljna) znanost i tehnologija (kao primjena spoznaja otkrivenih metodama temeljne znanosti) vrlo često poistovjećuju. Zbog toga uglavnom sve što javnost ima (legitimno) protiv nekih tehnoloških primjena, automatski se (bez razloga i nelegitimno) preslikava i na temeljna istraživanja.
Industrija je, naravno, davno otkrila važnost marketinga, pa taj marketing često koristi baš ovu situaciju kako bi industrijske 'packe' sakrio iza autoriteta 'znanstvenih istina'. Međutim, dok potonje - kao plod temeljnih istraživanja zakonitosti prirode - same po sebi nemaju nikakvu društveno-etičku težinu, industrija pri razvoju tehnoloških primjena tih 'sterilnih istina' svakako mora uzeti obzir i javno mišljenje te svoje djelatnosti i proizvode prilagoditi moralnim okvirima koje joj postavlja široka (i velikom većinom neznanstvena) javnost. Upravo radi ovoga i radi svoje vlastite sigurnosti, akademska znanost treba pod hitno naučiti štogod o marketingu i početi ga primjenjivati na promicanju vlastitih djelatnosti koje često nemaju nikakve veze s razvojem tehnologije.
duje bonacci
[duje@znanost.org]
U prvih tjedan dana od objavljivanja službenih internet stranica, sa zadovoljstvom moram utvrditi da je projekt nesumnjivo 'stao na svoje noge'.
Prema statističkim podacima koje webalizer na serveru znanost.org-a svakodnevno marljivo priprema, tijekom ovih prvih tjedan dana, stranice su zabilježile nešto više od 250 posjeta. Dvije trećine svih tih posjeta desilo se tijekom samo dva dana - četvrtka i petka. Za vikend je promet prema očekivaju znatno opao, pa s nestrpljenjem očekujem vidjeti što donosi ponedjeljak i novi radni tjedan. Ove su posjete došle sa oko 160 različitih adresa, što daje naslutiti da postoji određen broj 'stalnih' posjetitelja. Prema podacima webalizera, pojedinačna stranica s najviše ponovljenih posjeta je upravo 'SKOMP info'. Mjesta još ima, no do kad će tomu biti tako - ne znam. Stoga požurite s prijavom!
Pretraživač Google izravne ili posredne linkove na stranice SKOMP-a nalazi među prvih deset po nekoliko jednostavnih ključnih riječi: skomp (9. mjesto), skomp info (1. i 9. mjesto), skomp zagreb (1. i 2. mjesto), skomp hr (1. i 3. mjesto), skomp znanost (1.-5. mjesto), skomp skola (1. mjesto).
No svakako najvažniji podatak - a ujedno i jedini istinski pokazatelj učinkovitosti stranica i uspjeha cijelog projekta - jest da su zaprimljene i prve prijave za SKOMP! Iskreno rečeno, očekivao sam da će najviše zainteresiranih biti među (po znanstvenom statusu) mlađim kolegama - asistentima i višim asistentima. No desilo se upravo suprotno! Na moje veliko i svakako ugodno iznenađenje, svo četvoro do sada prijavljenih su 'seniori' - profesori i znanstveni suradnici.
Za kraj ovog prvog nedjeljnog izdanja 'SKOMP info'-a želio bih se srdačno zahvaliti svim dosadašnjim posjetiteljima a osobito vama koji redovito pratite upravo ovu stranicu! Također bih vas sve želio podsjetiti da brbljaonica vapi za vašim komentarima - javnim, anonimnim, šaljivim, ozbiljnim, pohvalnim ili pokudnim - kako god vama drago.
duje bonacci
[duje@znanost.org]
Sinoć sam, čitajući svoju dnevnu dozu novosti na portalu Index.hr, ostao ugodno iznenađen nesvakidašnje razumnim i znanstveno suvislim člankom o genetički prilagođenoj (GM) hrani.
Kako je to u navedenom članku lijepo izloženo, budući je suvremeni GM samo dotjerana inačica 'klasičnoga', nema nikakvog osobitog razloga za strahovanje da bi raniji na bilo koji način mogao biti pogibeljniji od potonjeg. Naravno, kako se svako znanje može i upotrijebiti ali i zloupotrijebiti - ovisno o ciljevima onoga tko njime raspolaže, pitanje je samo kako osigurati da prvog bude više nego drugog. Pit-bull terijer je lijep (ili radije, tužan...) primjer kako i klasična GM tehnologija može vrlo učinkovito biti zloupotrijebljena. Dotičnu je pasminu čovjek uzgojio običnim križanjem (klasična GM metoda), sa SVJESNOM NAMJEROM da ju učini što krvoločnijom. Nažalost, o kojoj god se tehnologiji radilo, takvih primjera zloupotrebe tehnologije će uvijek biti - ako od nikog drugog, a ono barem od strane profesionalnih 'čuvara mira', tj. vojske.
No, buka o 'zloj' GM tehnologiji ipak nije bez vraga, iako taj vrag vreba iz potpuno drugog grma nego što bi se to dalo naslutiti iz velike većine medijskih napisa o ovoj temi. Najveći 'problem' s GM tehnologijom je političko-etičke, a ne zdravstvene prirode. Naime, sama ta tehnologija je jako skupa. Ona iziskuje jako velika ulaganja kako u tehnološke uređaje, tako i u obrazovanje tehničara koji će biti u stanju tim uređajima upravljati, te u obrazovanje znanstvenika koji će biti u stanju smisliti što i kako uopće tim istim uređajima istraživati. Budući je tome tako, bogati zapadni svijet efektivno ima monopol na GM tehnologiju, jer siromašne države jednostavno financijski nemaju nikakvih izgleda samostalno pokrenuti (i održavati) vlastitu GM industriju. Jedino kako se na kratki rok Treći svijet može 'okoristiti' blagodatima GM tehnologije jest kupovanjem gotovih GM proizvoda od zapadnjaka.
Dugoročno rješenje ovog vrlo stvarnog problema bilo bi moguće kada bi zapadnjaci bili voljni nesebično podijeliti svoje bogatstvo sa siromašnim istokom i jugom. No ja osobno baš nisam pretjerano sklon vjerovati kako - osim, naravno, na deklarativnoj razini - takva volja postoji. Davno su naši stari zaključili da 'na sirotinju i pas piša' - a ja osobno ne vidim da će se to u skoroj budućnosti bitno promijeniti. No, na poslijetku, u tom se pogledu suvremena GM tehnologija ni po čemu ne razlikuje od bilo koje druge suvremene visokotehnološke grane (farmacija, telekomunikacije, ...). Ako smo već prigrlili te ostale tehnologije kao 'prihvatljlivi rizik' bez kojega ne možemo naprijed, nema razloga to ne učiniti i s GM-om. Koliko god si mi to umišljali, istinska moralnost i žrtva za drugog nažalost nikad kroz povijest nije toliko usmjeravala razvoj naše civilizacije koliko ratovi, želja za dominacijom nad drugima i uskogrudni osobni interesi. Ako se to stanje ikad promijeni, svi stvarni i umišljeni problemi s GM - ili bilo kojom drugom budućom tehnologijom - jednostavno će nestati kao da ih nikada nije niti bilo...
duje bonacci
[duje@znanost.org]
U posljednjem broju znanstveno-popularnog časopisa Nature izašla je zanimljiva priča o primjeru javne promocije znanosti u Brazilu. Na posljednjem izdanju tradicionalnog i planetarno poznatog karnevala u Rio de Janeiru, jedna od 14 karnevaslkih povorki - pod nazivom 'San o stvaranju i stvaranje sna: znanost i umjetnost u eri nemogućeg' - za svoju je temu odabrala znanost. Svoje mjesto u njihovom nastupu našli su neizbježni Albert Einstein, ovca Dolly, androidi i predstava ljudskog života a povorka je na kraju zauzela drugo mjesto, s čak 387.9 bodova od 400 mogućih.
Sama ova priča jest nesumnjivo zanimljiva, no još je zanimljivije tko iza nje stoji. Ovaj izvještaj s karnevala za Nature je napisao Roald Hoffmann, teorijski kemičar s Odsjeka za kemiju i kemijsku biologiju Sveučilišta Cornell. Unatoč tome što je on vrhunski svjetski znanstvenik - dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1981 godine - ne bi vas trebala začuditi činjenica da je i on sam sudjelovao u karnevalu. Naime, suprotno stavovima koje sam imao prilike čuti od nekih uvaženih kolega iz hrvatske znanstvene zajednice, primjer prof. Hoffmanna jasno pokazuje da osobnost vrhunskog znanstvenika ne uključuje nužno socijalni autizam i 'fah-idiotizam' - koji se u paketu prečesto (i pogrešno) miješaju s pojmom 'predanosti znanstvenom radu'. Nažalost, ovakvo poimanje stereotipa profesionalnih znanstvenika je prilično rašireno i to čak više među samim znanstvenicima nego u neznanstvenoj javnosti (i ne samo u Lijepoj Našoj). Dok je god tomu tako, od rada u znanosti neće biti ni previše časti ni previše para...
Više primjera stručno-popularizatorkih djelatnosti prof. Hoffmann-a možete naći na stranicama e-časopisa American scientist online. Tamo je pohranjen čitav niz kolumni koje je on napisao za dotični medij. Još jedan osvrt na znanost na ovogodišnjem karnevalu možete naći ovdje.
duje bonacci
[duje@znanost.org]
Jučer je u kasnim večernjim satima na adrese svih akademskih i istraživačkih ustanova u Hrvatskoj razaslana službena obavijest o SKOMP-u.
Do adresa smo došli putem odjeljaka Obrazovanje i Znanost i istraživanje stranica http://www.hr/. Ispričavamo se svima koji obavijest nisu primili - razlog je ili taj što preko navedenih stranica nismo mogli naći njihovu adresu, ili što je adresa koju smo našli neispravna.
Na poslijetku, molimo sve posjetitelje SKOMP infoa da nam putem svojih osobnih poznanstava pomognu proširiti glas o SKOMP-u. Ako želite izvjesiti službenu obavijest i mali poster SKOMP-a na vašoj ustanovi, oboje ih možete skinuti odavde kao MS word dokument (veličine 63 KB).
Unaprijed zavhaljujemo!
duje bonacci
[duje@znanost.org]
MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA
Na temelju članka 14. stavka 3. Zakona o ekološkoj proizvodnji prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda ( Narodne novine br. 12/01) ministar
Utvrđuje
nestašicu materijala za reprodukciju (sjeme, presadnice, sadnice, jaja, matice, podmladak i dr.) proizvedenog u ekološkoj proizvodnji.
Objavljuje
dozvolu da se u ekološkoj proizvodnji može koristiti materijala za reprodukciju (sjeme, presadnice, sadnice, jaja, matice, podmladak i dr.) koji nije dobiven ekološkom proizvodnjom zaključno da 31. prosinca 2004. godine.
Klasa: 011-02/04-01/13
Urbroj: 525-1-04-1
Zagreb, 19. veljače 2004.
Ministar
Petar Čobanković, v. r.
[preneseno iz Narodnih novina]
Jučer je na stranicama Britanskog društva za promicanje znanosti objavljen program ovogodišnjeg izdanja Konferencije posrednika znanosti.
Ova je konferencija tradicionalno najveće okupljanje britanskih posrednika znanosti organiziraju dvije od najvažnijih britanskih ustanova za promicanje znanosti, The BA i Royal Society. Organizatori očekuju okupljanje ključnih ljudi iz područja politike i državne uprave, istraživačke i akademske znanstvene zajednice, obrazovanja, industrije i biznisa, medija i svih ostalih odjeljaka društva zaiteresiranih za i uključenih u aktivnosti posredništva znanosti.
Uz ovu konferenciju, svakako je vrijedno najaviti 'Ljetnu izložbu znanosti', koju već četvrtu godinu za redom organizira Royal Society. Kako je to izgledalo proteklih godina možete vidjeti preko ovog linka, a više potankosti o ovogodišnjem zbivanju će biti objavljeno na proljeće - pratite kalendar događanja Kraljevskog društva, i na vrijeme ćete saznati sve pojedinosti.
Društvo znanost.org će na oba ova događaja imati barem jednog svog predstavnika.
duje bonacci
[duje@znanost.org]
Najnoviji broj britanskog stručno-popularnog časopisa za fiziku, Physics world, donosi zanimljiv osvrt na naizgled nepremostiv problem s kojim se danas suočavaju profesionalni znanstvenici. Dvojba o kojoj je riječ jest: biti slavan znanstvenik ili biti bogat znanstvenik.
Ukratko, u čemu je zapravo problem? 'Slavu' unutar struke znanstvenici postižu objavljivanjem rezultata svoga rada u stručnim časopisima. Tim činom znanje sadržano u dotičnom radu postaje javno dobro, i kao takvo je ponuđeno na upotrebu svakom - pa i onima koji ga žele unovčiti. S druge strane, zarađivanje velikog novca na račun znanja temelji se na raspolaganju otkrićima za koje konkurentske firme ne znaju. Stoga, ako želite pristojno unovčiti svoja otkrića, zadnja stvar koju želite jest nesebično ih podijeliti sa cijelim svijetom!
I kako se sada obogatiti od znanosti?! Prema riječima autora ranije navedenog članka, rješenje ipak postoji i sastoji se u patentiranju svojih znanstvenih otkrića prije njihovog objavljivanja. Time znanstvenik stječe zasluženi profesionalni ugled, jer je njegovo znanje nakon objavljivanja ponovno dostupno cijelom svijetu, ali istovremeno stječe i pravo pristojno naplatiti svoj rad - ako taj rad dovede do komercijalnih primjena.
Temeljni problem postupka patentiranja jest taj što je iznimno skup i dugotrajan. Znanstvenici pak, zbog vlastitog napredovanja u struci, moraju radove objavljivati mnogo češće nego što bi to mogli kada bi svaki rad željeli patentirati. Uz to, sve i da imaju vremena, većina nema početni kapital za uloiti ga u patent za svaki pojedini objavljeni rad. Uostalom, to ne bi bilo niti razumno jer velika većina radova ipak neće donijeti komercijalni uspjeh.
Opisanu je situaciju moguće razriješiti na dva načina. Prvi jest ne patentirati baš svaki rad, već samo one za koje autor vjeruje da bi mogli iznjedriti komercijalne primjene. Ovaj pristup zahtjeva od znanstvenika malo poduzetničkog duha, jer mora biti u stanju prepoznati što će se moći 'prodati' a što ne. Drugo rješenje jest da se svjetska zajednica profesionalnih zanstvenika izbori za uspostavljanje međunarodnog pravnog mehanizma kojim bi svaki objavljeni znanstveni rad automatski bio priznat kao svojevrstan patent njegovim autorima.
Kako će ovo na kraju biti razriješeno, teško je reći. No sigurno je da će u skoro vrijeme morati biti razriješeno, jer suvremena civilizacija sve više ovisi o znanosti i tehnologiji koja iz nje proizlazi. Kao takva jednostavno neće moći opstati ne bude li imala priličan broj vrijednih, sitih i zadovoljnih znanstvenika da se tim djelatnostima bave.
duje bonacci
[duje@znanost.org]
Najnovija galama oko nedeklariranih GM proizvoda na policama hrvatskih dućana nagnala me napisati kratki komentar na cijelu temu.
Naime, sklon sam tvrditi kako je 'problem' GM hrane zapravo izrastao iz sprege zadivljujuće (ili zastrašujuće - kako kome drago) moći suvremene tehnologije, nastojanja niza businessa u suvremenoj globalnoj ekonomiji da povećaju svoje profite i razumnog opreza profesionalnih znanstvenika koji se bave GM tehnologijom da u jure bezglavo i bez provjere naprijed sa svojim istraživanjima. Problem je izašao izvan razumnih granica onoga časa kada je spomenuti oprez - a osobito pod utjecajem niza senzacionalistički nastrojenih napisa i priloga u javnim medijima - prerastao u slijepu paranoju uglavnom jako slabo upućenog tržišta.
Da pojasnim: metode genetičkog inžinjeringa stare su par stotina godina. Križanje pasmina domaćih životinja ili biljnih vrsta a s ciljem stvoranja novih pasmina ili vrsta s 'boljim' svojstvima nije ništa drugo doli pravi-zdravi genetski inženjering. Stvoreni hibridi su doslovno Genetički Modificirani! Jedino što je novo jest da je tehnološki postupak stvaranja novih hibrida postao znatno učinkovitiji. Ranije ste gotovo nasumce križali i križali dok ne biste slučajno dobili sortu koja vam više odgovara. Danas je zahvaljujući tehnologiji taj postupak znatno ubrzan tako da traženu sortu možete dobiti 'iz prve', ciljanom promijenom DNA sekvence polazne sorte.
Cijela ova priča o bauku GM hrane je za Hrvatsku relativna novost. Ipak, za zapadnije države to je već lanjski snijeg. Tako se, primjerice, u Velikoj Britaniji bura oko iste ove teme digla još prije nekoliko godina. Danas su kod 'otočana' stvari već dobro zakonski regulirane, na opće zadovoljstvo. Kako još ne postoje nikakvi dokazi da je netko umro od jedenja hrane GM podrijetla, GM proizvodi nisu 'izopćena' s tržišta, jedino na svakom proizvodu u kojem se nalazi više od 1% GM sastojaka mora biti jasno istaknuto 'Sadrži GM sastojke'. Pa ako vi smatrate da će vam nakon konzumacije 'šalše od poma' spravljene od GM rajčica narasti još pokoja glava ili noga - jednostavno ju nećete kupiti.
Moram na kraju napomenuti da problem s GM tehnologijom ipak uistinu postoji, no on je političko-etičke a ne zdravstvene naravi. No, više o tome nekom drugom prilikom.
duje bonacci
[duje@znanost.org]
Među hrvatskim znanstvenicima počesto se može čuti jadikovka kako su plaće male, kako javnost ne cijeni znanstvenu struku i kako je za mlade znanstvenike posao jako nesiguran - ako ga uopće i mogu dobiti. Zbog tog stanja duha u hrvatskoj znanstvenoj zajednici (a i niza drugih razloga) mnogo mladih znanstvenika odlazi u inozemstvo 'gdje je situacija bitno bolja'. No je li to uistinu tako?
Zanimljiv protuprimjer ovoj tvrdnji našli smo na britanskom portalu news.telegraph.co.uk. Dr. Karl Gensberg, molekularni biolog sa sveučilišta u Birminghamu (Velika Britanija), čija bi istraživanja mogla pomoći pacijentima koji boluju od artritisa i raka, zamijenit će svoje akademsko zanimanje zanatom ugrađivača plinskih bojlera. Razlog ovog naizgled radikalnog preokreta u karijeri je vrlo jednostavan - akademski posao kojim se sada bavi bitno je slabije plaćen, a uz to nije stalan, već samo 'na određeno'.
Slučaj dr. Gensberga ni po čemu nije jedinstven - u svijetu se tek rijetki znanstvenici mogu pohvaliti uistinu dubokim džepom i stalnim radnim mjestom. U tom je svjetlu iznimno zanimljiv paradoks da većina proizvoda na suvremenom globalnom tržištu ne bi niti postojala da nije znanosti i znanstvenika koji se njome bave. Očito je da vrijednosti koje znanstvenici stvaraju naplaćuje netko drugi, pozicioniran negdje više u trgovačkom lancu.
Ono što se iz svega ovoga može zaključiti jest da u cijelom svijetu znanost kao djelatnost ima katastrofalan marketing i jednostavno nije (još) sposobna pravedno naplatiti svoj rad. Svakako prvi korak prema razrješavanju ovog problema jest izlazak znanstvenika u javnost, ali ne kao sindikalinh štrajkača koji traže veću plaću od države, već kao javnih 'zvijezda' zanata (doslovno) prodaje pameti kojima se javnost divi zbog sjajnog posla koji rade.
Opširniju priču o dr. Karlu Gensbergu i razlozima za njegovo napuštanje znanosti možete pročitati ovdje.
duje bonacci
[duje@znanost.org]
Nešto malo više od mjesec i pol dana prije početka SKOMP-a ('Škole medijskog praćenja i vođenja tiskovne službe znanstvenih zbivanja') otvorene su službene internet stranice ovog zbivanja.
Na tim stranicama možete naći sve informacije o programu, organizatorima i predavačima, te se preko njih možete i prijaviti za sudjelovanje u SKOMP-u.
Nadamo se kako će ova - već treća ovogodišnja - 'lastavica' Društva znanost.org kao i njezina tek nešto malo starija braća - projekti 'Connect' i 'Nebo na poklon' - naići na dobar odziv u hrvatskoj javnosti.
duje bonacci
[duje@znanost.org]
| početna | |